Međunarodni dana rada obilježeva se danas širom svijeta. Praznik je ustanovljen u znak sjećanja na 1. maj 1886. godine, kada je više desetina hiljada radnika u Čikagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uslove rada i osmočasovno radno vrijeme.
Prvi maj ili Međunarodni praznik rada je praznik kojim pripadnici i simpatizera radničkog pokreta obilježavaju sjećanje na svoja dostignuća, odnosno žrtve koje su njihovi pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.
Prvi maj u Srbiji obilježen je prvi put 1893. godine protestnim skupovima u Beogradu. Danas, ovja praznik uglavnom se obilježava se roštiljanjem u prirodi u nekom od obližnjih izletišta.
Godine 1889. u Parizu, na stotu godišnjicu Francuske revolucije, na prvom kongresu Druge radničke internacionale jednoglasno je odlučeno da se od 1890. godine na 1. svibnja obilježava čikaški pokolj mirnim povorkama kao znak značenja radnika u civilizacijskim dosezima.
Ubrzo je, kao dotadašnji znak mučeništva ubijenih u Čikagu, kao simbol radničkog bunta prihvaćen crveni karanfil.
Otada se u SAD, a kasnije i u svim zemljama svijeta, Međunarodni praznik rada obilježavao velikim paradama i demonstracijama, koje su najčešće organizirali socijalistički, komunistički, anarhistički i drugi lijevo orijentirani pokreti.
Nakon Oktobarske revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR-u, a potom i u drugim komunističkim državama. Kao državni praznik ga je ustanovila i Hitlerova Njemačka.
Zbog komunističkih konotacija, u SAD se radnički pokret odrekao Prvog maja, i kao Praznik rada slavi prvi ponedjeljak u septembru.
Nastojeći Prvom maju oduzeti njegov sekularni karakter, Katolička crkva je 1.5. proglasila Danom sv. Josipa radnika.