Balšić Đurađ zetski vladar (1362-1378). Predvođeni Durađom I, Balšići su početkom 1362. ovladali Drivastom, a zatim i Ulcinjem, da bi u isto vrijeme bezuspješno pokušavali da osvoje Kotor. Nakon osvajanja Drivasta i Ulcinja, Balšići su se okrenuli Draču (1363), ali stvari nijesu išle željenim tokom.

Albanski vlastelin Karlo Topija suprotstavio se pohodu Balšića na ovaj grad. Topija je čak uspio i da u jednom sukobu zarobi Đurađa Balšića. Mir između Balšića i Karla Topije sklopljen je tek 1366. godine, kada je Đurađ i oslobođen. Uspostavljanje mira s Topijom učinilo je sigurnom granicu države Balšića prema Drimu, što im je omogućilo da se potpuno posvete svom davnašnjem cilju – osvajanju Kotora.

Zato su Balšići tokom 1367. opsjedali Kotor, ali i ovog puta bez većeg uspjeha. S kraljem Vukašinom, koga je car Uroš proglasio za savladara 1365. godine, Balšići su bili saveznici u borbi protiv zahumsko- raškog velikaša Nikole Altomanovića, pa su poslije pogibije kralja Vukašina na Marici (1371), zauzeli njegove oblasti. Tokom 1371. i 1372. godine, Durađ Balšić je zauzeo Dečane, Prizren i Peć, da bi nedugo nakon toga, zahvaljujući ženidbi Balše II sa kcerkom valonskog despota Jovana, Balšići dobili Berat i Valonu.

Godinu dana kasnije, poslije sloma Nikole Altomanovića (1373), Durađ je zauzeo i njegove oblasti prema Dubrovniku i Trebišnjici (Konavli, Dračevica, Trebinje), koje ce ostati pod vlašću Balšića tek nekoliko godina. Ovim osvajanjima, Balšici su postali najmoćniji oblasni gospodari.

Država Balšica prostirala se od donjeg toka rijeke Maće do Dubrovnika, i od Lovćena do Prizrena. U posjedu Balšića bili su svi primorski gradovi osim Kotora (Ulcinj, Bar, Budva, Cavtat), te Lješ, Danj, Drivast, Podgorica, Prizren, Peć. Granica države Balšića na sjeveru nije prelazila liniju Budoš-Maganik-Komovi-Mokra planina. Đurad Balšic, koji je tada bio na čelu Zete, koristio je titulu gospodar (dominus). Đurađ Balšić vladao je Zetom do 1378. godine.

Izvor: FB stranica Ličnosti Crne Gore