Jedan od najznačajnijih savremenih britanskih pisaca Toni Parsons posjetio Univerzitet Donja Gorica i odgovarao na pitanja studenata. Već sa prvim obraćanjem studentima UDG-a, Toni Parsons je potvrdio svoju direktnost i nekonvecionalnost, te bez suvišnog okolišanja uputio poruku crnogorskim studentima, prenosi Portal analitika.
“Vjerujte u svoje snove. Neka vas ništa ne obeshrabri. Naravno da su razočarenja dostupna i da će ih biti. Ali, vi nastavite da vjerujete. Pratite vaše snove”.
Parsons je istakao i kako, na početku njegove karijere sumnje nije nedostajalo.
“Dolazim iz dosta siromašne porodice. Moji roditelji su napustili školu kada su imali 14 godina i prodavali su voće i povrće kako bi zaradili za život. Nije bilo razloga da neko pomisli da ću ikada postati pisac i da će moje knjige biti prevedene na 14 jezika. Nisam imao lako djetinstvo i bio sam okružen ljudima koji su me obeshrabrivali u mojim namjerama. Ali pošto sam toliko jako volio da pišem i neizmjerno želio da postanem pisac, uspio sam u tome. Najbolje što mogu da vam poručim jeste da nikada nikome ne dozvolite da ruši vaše snove i vaše namjere. Ako nešto zaista želite, onda ćete to i postići”.
Uz ovu poruku, a tipično “parsonovski”, našlo se vremena i za podsjećanje na jednu britansku priču.
“Nema ništa izuzetno u vezi mene, ja sam sasvim obična osoba sa sasvim običnim umom, postavljam jednostavna pitanja i ne slušam političare, tako da ne morate slijediti snove na mom primjeru. Umjesto toga ispričaću vam jednu kratku priču. Postojala je jedna žena koja se rano razvela i postala samohrana majka. Dugo vremena je razmišljala o tom neuspjehu koji je gušio. Dane je provodila radeći i brinući se o bebi koja je plakala tokom čitavog dana. Kada je napokon uspjela da uspava bebu, to vrijeme koje bi joj koristilo za odmor ona je ulagala u pisanje. Slala je svoje priče producentima i svi do jednoga su je odbijali. Kada vas čitav svijet sputava, kada vam čitav svijet oko vas kaže da to što radite ne valja, u tim trenucima je najteže pronaći snagu da nastavite dalje. Ali ta žena je bila toliko tvrdoglava i toliko je voljela pisanje da se nije obeshrabrila već je nastavila dalje. Trinaesti producent kojem je poslala priču je rekao ‘Ok, ovo je zanimljivo objavićemo tvoju knjigu’. Rezultat je – Hari Poter, vjerovatno ste čuli. I upravo zbog te nepokolebive ljubavi JK Roling je danas jedna od najpoznatijih spisateljica na svijetu a vjerovatno i jedna od najpoznatijih spisateljica u istoriji engleske književnosti”.
U prilog tome, uslijedilo je par detalja iz biografije Toni Parsonsa.
“Moj otac je napustio školu sa 14. godina a imali smo jaku povezanost. Sa druge strane ja sam smatrao da treba da osjetim svijet i sve njegove čari. Radio sam u fabrici džina, tog užasnog engleskog pića. Na jedan način i jesam osjetio svijet, ali sa druge strane postigao bih mnogo više da sam ostao u školi i otišao kasnije na univerzitet. Jer, taj dio života dolazi samo jednom i nikada više. Ipak, ovaj način života mi je pokazao da većina ljudi moraju naporno da rade da bi prehranili porodicu. U novinarstvu, kinematografiji, muzici, ljudi imaju karijere. Moja porodica dolazi iz staleža gdje nemate karijeru već posao. Tim koracima sam i ja nastavio. Napustajući školu tako rano naišao sam na ogromne prepreke i niko nije mogao da mi pomogne da ih prevaziđem. I dođe dan kada odjednom shvatiš da si oženjen, odjednom si otac i odjednom shvatiš – zašto nisam pokušao jače nego sam traćio vrijeme u fabrici džina? Ali opet, gdje god da ste bilo u školi ili u svijetu, ili radeći u fabrici džina, ne možete da zaustavite svijet da vam prenosi iskustva. Na vama je kako ćete da ih prihvatite”.
Svakako, jedno od nezaobilaznih pitanja za Toni Parsonsa bili su i detalji iz njegovog novinarskog života, prema kojima će ostati zapamćen kao autor brojnih intervju sa najvećim zvijezdama pank muzike potkraj ’70-tih godina prošlog vijeka.
“Mislim da cijenim to vrijeme. Nisam mogao da shvatim koliko je to tada bilo posebno. Bilo je to dobro vrijeme, ali u isto vrijeme i toksično. Dok sam obilazio turneje sa svim tim ljudima bilo je droge svuda, baš svuda oko nas. I mnogi od njih su i preminuli koristeći narkotike. Ne nedostaju mi ta vremena, ali kada se osvrnem, bila su to drugačija, kreativnija vremena. Drugačiji stil života, muzika je bila centar svijeta i tada su ljudi jedino imali na umu da osnuju bend. Sada žele da osnuju firme. Zamislite samo da su Zukenberg, Gejts i Džobs osnovali bendove umjesto što su osnovali Fejsbuk i Majkrosoft i Epl…”
Na kraju, uslijedilo je i pitanje – koju bi knjigu preporučio svojoj kćerci.
“Volio bih da pomislim da bi ona htjela da pročita moju knjigu. Mislim da joj je nikada ne bih preporučio, ali volio bih znati da sama želi da je pročita. Znate, volio bih da sam bolje poznavao svog oca, da sam ga bolje razumio, da sam mogao da prođem njegovim životom… Zbog toga bih želio da moja ćerka poželi da učini isto. Ali ne bih nikada mogao da joj izdvojim samo jednu knjigu. Od 1000 knjiga preporučio bih joj svih 1000. Ne bih volio da se zalijepi za jednog pisca ili knjigu i da prati samo taj stil već bih volio da ona sačuva otvoren um i otvorenu dušu i da pročita mnoge stvari o kojima ja nikada nisam ni čuo”.
Susret Tonija Parsonsa sa studentima UDG-ja je potrajao nešto duže zbog velikog broja postavljenih pitanja. Na kraju, britanski pisac je ispraćen velikim aplauzom.
Toni Parsons na UDG: Vjerujte u svoje snove