Datum posvećen milionima predstavnika izvornih starosjedilaca u Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu, Australiji, na grupi ostrva u Karipskom moru… proglašen je od strane Ujedinjenih nacija krajem 1994. na generalnoj skupštini ove međunarodne organizacije. Među prvima je počeo da se obilježava u Kaliforniji krajem šezdesetih godina 20. vijeka, kada je tadašnji guverner Ronald Regan, kasnije i predsjednik SAD, potpisao rezoluciju da svaki četvrti petak u septembru bude Indijanski dan. I u Australiji je jedan dan krajem januara svake godine posvećen Aboridžinima, starosjedeocima ovog kontinenta.
Problematika domorodačkih naroda u UN se našla u fokusu i ranije – 1982. godine, kada je u sjedištu u Njujorku počela sa radom prva radna grupa posvećena domorodačkoj populaciji.
Procjene su da širom svijeta živi više od 370 miliona starosjedilaca koji su zadržali autohtone karakteristike starih etničkih grupacija uprkos prilivu stanovništva sa drugih meridijana i formiranju savremenih nacionalnih država. To je oko pet procenata populacije svijeta u kojoj se govori čak 7.000 različitih jezika. Primjera radi, kako se navodi na sajtu UN, samo u Latinskoj Americi i Karipskim ostrvima živi oko 45 miliona domorodačkog stanovništva što predstavlja 8,3 procenta opšte populacije u toj regiji.
Nažalost, veliki dio njih spada u kategoriju siromašnog stanovništva. Prvi dan autohtonih naroda obilježen je avgusta 1995. Ovaj datum ne slavi se kao državni praznik (sa određenim beneficijama) već je njegovim uspostavljanjem cilj bio da se ukaže na potrebu zaštite prava, obilježja, ali i poboljšanja položaja ovih manjinskih grupacija širom svijeta. S istim motivom bile su proglašene i dvije dekade domorodačkog stanovništva, druga je završena 2014, a fokus je bio na ojačavanju međunarodne saradnje u cilju rešavanja problema koji tište ove narode, najviše u oblastima obrazovanja, zaštite zdravlja, zaštite životne sredine lokacija na kojima oni žive, socijalnom i ekonomskom razvoju.