Crnojević Đurađ gospodar Crne Gore 1490-1496. godine. Na prijesto je stupio poslije smrti svog oca Ivana. Za svoje vladavine izbjegavao je sukobe s Turcima, a nastojao koliko je to zbog granicnih sporova bilo moguće, da prijateljske odnose odrzava i sa Mletačkom Republikom. Imao je više posjeda u Budvi i okolini, đe se, u slučaju sukoba s Turcima, mogao s porodicom skloniti. U unutrasnjoj upravi zadržao je pravna načela starog feudalnog društva, upotpunjena normama običajnog prava, koja su primjenjivana i za vrijeme vladavine njegovog oca.
Đurađ je osnovao prvu ćiriličnu štampariju na slovenskom jugu, koja je, uz to, bila i državna stamparija. Bio je vjest i hrabar ratnik, ali i pravi renesansni vladar: veliki ljubitelj knjige, darovit i za svoje vrijeme obrazovan, sa smislom za lijepo izražavanje i sa izvjesnim književnim ukusom. Napisao je testament (1499.) koji je uputio svojoj zeni i koji se, sudeći po prevodu (original nije sačuvan), ubraja među ljepše prozne sastave na našem jeziku onog vremena . S vlasti je otisao 1496. godine kada mu je, zbog veza sa francuskim kraljem Karlom VIII, zaprijetila opasnost od Turaka.