Dušanu Pekoviću, mladom beranskom sportisti, još od malih nogu jedan sport privukao je pažnju. Na opšte iznenađenje u pitanju nisu ni košarka, a ni fudbal, već se radi o stonom tenisu. On je rođen 03.02.2004. godine. Trenutno pohađa srednju medicinsku školu, i jedna od njegovih vrlina, kako kaže, je upornost kojom želi da dođe do cilja, a da je jako tvrdoglav kada misli da je u pravu.
Za naš portal govori je o svom sportu, treninzima i planovima za budućnost…
Sa kim ste, kada i gdje prvi put zaigrali stoni tenis?
Nedaleko od moje kuće se nalazi dom u kojem su se odvijali treninzi, i eto sasvim neplanirano u prolazu vidim da se nešto dešava, a naravno kao i svako dijete, bio sam radoznao i želio da vidim o čemu se radi. Ušao sam i vidio gomilu djece kako drže rekete u rukama, stoje pored stola za stoni tenis i prebacuju lopticu sa jedne strane na drugu. Na prvi pogled izgledalo mi je baš zanimljivo. U glavi mi se motao film iz porodičnih priča, kako su se u mojoj porodici ponosili sa Vlatkom i Zvonkom, rođenim stričevima moga oca, koji su bili uspješni u ovom sportu i poželio sam da se jednog dana tako ponose i sa mnom.
Odakle se rodila ljubav baš prema ovom sportu?
Stoni tenis treniram od svoje sedme godine. Od porodice sam imao maksimalnu podršku. Nakon prvog treninga, nekako sam se osjećao ispunjeno, bio sam srećan i tako iz dana u dan, iz treninga u trening, prošlo je devet godina do sad.
Da li si nastupao za još neke klubove i gdje trenutno igraš?
Od prvog dana do danas ostao sam vjeran svom klubu, gdje sam napravio svoje prve korake. Za sve to zahvalio bih se bivšim trenerima, koji su bili tu kada sam tek počeo. To su Goran Premović, Andrijana Rakočević i naravno Dijana Zonjić koja je i dan danas trener kluba S.T.K. BUDIM.
Da li si zadovoljan uslovima u klubu u kome trenutno nastupaš?
Mogu slobodno reći da sam zadovoljan uslovima. Naš trener se trudi koliko god može da nam stvori uslove kako bi kolektivno napredovali.
Koliko sedmično treniraš i je li potrebno puno odricanja?
Što se tiče treninga, samo nedeljom sam slobodan, ostalim danima treniramo i svakom vikenda imamo mečeve, tako da ta nedelja koja je predviđena za odmor koristi se za organizaciju takmičenja.
Neke vaše nagrade, priznanja?
Imam mnogo nagrada, izdvojio bih nagradu koju sam dobio od Ministarstva prosvjete, za odličan uspjeh i uspješnog sportistu. Imam 104 medelje i 14 pehara, među 104 medelje, tu su i sa Međunarodnog takmičenja. Pored Međunarodnih takmičenja imam i sam Državnih takmičenja kao i sa kampova širom Evrope.
Sportski uzor?
Nemam sportskog uzora.
Da li od stonog tenisa i gdje može da se živi?
Od ovog sporta u Crnoj Gori teško je živjeti, dok u inostranstvu naravno da može.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Planovi su mi da uspješno završim školovanje jer mi je to broj jedan. A uz to i da budem uspješan sportista.
Poruka mladima?
Poruka mladima je da treba da se bave sportom, jer je to jedan veoma bitan faktor za odrastanje. Uz njega upoznajete mnoge ljude, prijatelje, postajete zreliji, vodite zdrav život i to su te neke najvažnije stvari koje sport može da vam pruži u životu.
