Naš sugrađanin Luka Đuričanin proglašen je za sportsku nadu našeg grada za 2020. godinu. Ide u prvi razred Srednje stručne škole Vukadin Vukadinović i član je Rukometnog kluba Berane 1949. Igra na poziciji golman. Sanja reprezentativni dres i volio bi da igra u RK Celje, zato što oni forsiraju mlade igrače.
Za naš portal govori o ljubavi prema rukometu, treninzima, trenerenerima koji su zaslužni za to što je on sada rukometaš, planovima…
Otkud ljubav prema rukometu?
Kao mali sam gledao Svetsko prvenstvo u Beogradu 2012. godine i to je probudilo ljubav moju prema rukometu.
Sjećaš li se prvih treninga?
Da, bilo je to u sali gimnazije sa trenerima Veskom Raketićem i Milenkom Simonovićem.
Da li bi se mogao zahvaliti nekom treneru koji je zaslužan što sit i danas rukometaš?
Prvo Vesku Raketiću i Milenku Simonoviću koji su me naučili prvim rukometnim koracima, naravno i sadašnjem treneru Suadu Skenderoviću.
Da li imaš sportskog uzora?
Moj najveći uzor je Njemački golman Andreas Wolff.
Da li imaš tremu na utakmicama?
Na utakmicama nikada nisam imao tremu.
Kako usklađuješ obaveze?
Uglavnom čitav dan mi je isplaniran, ali kad se dobro isplanira sve se stigne.
Kako koristiš slobodno vrijeme?
Volim da igram košarku u slobodno vrijeme sa drugovima.
Da li “sanjaš” reprezentativni dres?
Naravno, to je cilj svakog sportiste.
U kom klubu bi volio da igraš?
Volio bi da igram u Celju, zato što forsiraju mlade igrače.
Najveći uspjesi?
Ekipno na međunarodnim turnirima smo osvajali drugo i treće mjesto, a lično nekoliko sam puta osvojio trofeje za najboljeg golmana turnira i nagradu Sportske nade Berana.
Planovi?
Moji planovi su igranje u reprezentaciji i pehar Lige šampiona sa nekim klubom.
Poruka mladima?
Poruka mladima je “Upornost u životu”.
Osvojio si nagradu za Sportsku nadu Berana za 2020. godinu. Reci nam nešto o tome, koliko ti znači ta nagrada?
Zadovoljan sam, a znači mi puno kao motiv da još više radim na sebi.
