Maša Bubanja rođena je 19.02.2005. godine u Beranama. Đak je Gimnazije Panto Mališić. Kaže da su joj vrline upornost, odlučnost i odgovornost, a mane brzopletost, tvrdoglavost. Maša je talentovana atletičarka AK Lim Berane a atletikom se bavi sedam godina. Takmiči se u više disciplina, kao sto su 100m, 200m, 100m prepone, skok u dalj, ali prioritet su joj 100m prepone. Osvojila je veliki broj medalja i trofeja a za naš portal govori o počecima bavljenja atletikom, usklađivanju obaveza, planovima…
Sjećaš li se prvih treninga, početaka?
Sjećam se svojih početaka, bila sam veoma nespretna, ali uporna.
Je li teško trenirati atletiku?
Nije teško trenirati nešto u čemu se pronalaziš i šta voliš, ali treninzi sami po sebi znaju da budu baš naporni.
Zasto baš atletika?
Imam duge noge šala. Još od malena me privlačilo kad bih vidjela na tv-u, ali takođe i zbog toga jer nije u atletika grupni sport, rezultati zavise isključivo od svakog posebno.
Šta je po tebi potrebno da bi bio dobar sportista?
Upornost, posvećenost, ali najviše trud i rad.
Kako usklađujes obaveze sport-škola?
Imam najboljeg razrednog, a uz to i sve ostale profesore koji mi izlaze u susret, ali se takođe i sama trudim da sve uskladim.
Da li imaš sportskog idola?
Svi sportisti su dobri na svoj način, ali nikog ne bih posebno izdvojila, sama sam sebi svoj idol.
Tvoji najveći uspjesi?
Konkretno meni je najveći uspjeh bio kada sam proglašena za najbolju pionirku Crne Gore i najuspješniju juniorku 2020. godine.
Tvoji planovi za budućnost?
Nemam neki konkretno, ali svakako je uvijek plan da budem što bolja u svemu u životu.
Poruka mladima?
Najvažnije u životu je raditi nesto što vas ispunjava i u čemu vidite svoju budućnost, svaki početak je težak, ali uspijeh je najljepši osjećaj na svijetu.
