ZOV ZAVIČAJA
Gledam nebo od istoka
Plavetnilom lađe plove
Kaplja kanu sa sred oka
To zavičaj mene zove.
Miluje me plah sjeverac
Pjevajući sa Vojnika
Pa budeći dahom zdenac
Dušom lebdi kolaž slika.
Nostalgijom pjeni srce
Sjećanja ih gomilaju
Ne, ne grije nigdje Sunce
Kao u mom zavičaju.
Ne žuti se nigdje žito
K’o sa brazde moga sela
Plaštom zlatnim obavito
Kad talasa dnom pričelja.
Još osjećam nektar rose
Rascvjetalim voćnjacima
Kad hitahu noge bose
Po obližnjim proplancima.
Zovu brda i omari
Da utolim čežnju svoju
Spomenari zovu stari
S đedovine kad zapoju.
Slavka Božović