Crna Gora na papiru čuva ljudska prava, ali posrće u praksi, pa je tako svaka druga žena žrtva nekog oblika nasilja, osobe sa invaliditetom ne mogu stići do institucija zbog arhitektonskih barijera, ratni zločini ostaju bez pravosnažnih presuda, a Romi i LGBT populacija su getoizirani.
To je kazao koordinator programa u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava koji se obilježava širom svijeta, pišu Vijesti.
Naglasio je da je većina crnogorskih zakona usaglašena ili se ubrzano usklađuju sa najvišim svjetskim standardima.
“Ali u stvarnosti ljudska prava nijesu još univerzalna kategorija u našem društvu, jer ih veliki broj građana ne uživa. Dodatno, širi društveni kontekst – opterećen korupcijom, netolerancijom prema neistomišljenicima, ali i teškom ekonomskom situacijom nije povoljan ambijent za razvoj kulture ljudskih prav a”, poručio je Đukanović.
Đukanović ističe da bolje, efektnije i pravednije ostvarivanje ljudskih prava zahtijeva daleko više napora i posvećenosti svih segmenata društva, a prije svega nadležnih institucija:
“Posebno zabrinjava nedopustiva pasivnost pojedinih institucija da djeluju kada je u pitanju rješavanje temeljnih pretpostavki koje vode ka unapređenju ljudskih prava, nekoordinisanost institucionalnog odgovora na pojavu kršenja ljudskih prava i diskriminaciju, ali i generalna i česta neshvatljiva nezainteresovanost institucija da se stvari pomjeraju naprijed”.
Stanje ljudskih prava, kazao je, najbolje oslikava porazna statistika – svaka druga žena u Crnoj Gori je žrtva nasilja.
“Uz to, ko zna koliko još članova njihovih porodice, građana ovog društva koji pogođeni nasiljem nikad ne ostvare svoje pune potencijale da doprinesu vlastitoj i dobrobiti zajednice u kojoj žive. Dramatične brojke o nasilju rezultat su nedjelotvorne reakcije nadležnih institucija, policije i sudova, koje ne reaguju ili to učine kasno i neefiksno, a najčešće zakažu već u početnoj fazi prevencije pojave nasilničkog ponašanja”, naglašava Đukanović.
Navodi da osobe sa invaliditetom važan civilizacijski datum dočekuju pred vratima brojnih institucija, škola, fakulteta, preduzeća, zdravstvenih ustanova, jer je nemoguće da im pristupe usljed brojnih arhitektonskih barijera.
“Problemi u zapošljavanju najteže pogađaju osobe sa invaliditetom i sprečavaju njihovu punu integraciju u društvo kako zbog predrasuda poslodavca, tako i zbog nenamjenskog korišćenja sredstava iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju”, kaže Đukanović.
Prema njegovim riječima, kultura ljudskih prava se gradi kroz proces vaspitanja i obrazovanja, a taj proces posebno je težak u zemlji gdje se te teme zaobilaze.
“Uprkos rastu netolarentnosti i nezainteresovanosti za društveni aktivizam kod mladih na koji ukazuju skorašnja istraživanja njihovih stavova, nadležne obrazovne institucije marginalizuju predmet Građansko obrazovanje koji je bio ključan u izgradnji tolerancije i razumijevanja različitosti”, rekao je Đukanović.