Bivši radnici Ciglane pozvali su juče premijera Dritana Abazovića da dođe u Berane i da se na licu mjesta upozna sa sudbinom najstarijeg privrednog kolektiva u gradu na Limu.
Podsjetili su da već 15 godina uzaludno čekaju da se na mjestu porušene fabrike izgradi nova i da Berane ponovo dobije postrojenje za proizvodnju opekarskih proizvoda. Kazali su da je krajnje vrijeme da se država na pravi način suoči sa ovim problemom i da tužilaštvo konačno preispita kakve su sve radnje pratile uništenje fabrike.
Radičević: “Svih ovih godina niko nas nije pitao kako smo, i možemo li djeci hljeba da kupimo. Brojne moje kolege su u međuvremenu krajnje ponižene otišle na onaj svijet, mnogi se i dalje nalaze na birou rada, dok su samo rijetki uspjeli da se domognu nekog drugog posla. Uz tu sveukupnu sramotu ide i saznanje da pravosusni organi nijesu ni prstom mrdnuli da pred lice pravde izvedu one koji su, gazeći kupoprodajni ugovor, uništili naše preduzeće. Takav privredni zločin pratilo je samo deklarativno zalaganje o izgradnji nove fabrike, od koje nije bilo ništa. Zato pozivamo premijera Abazovića da dođe u Berane i uvjeri se o čemu se radi, jer i on svaki dan obećava kako Crna Gora mora da ide razvojnim putem. Mi ga čekamo da mu predočiomo sjećanja na nekadašnju fabriku i sa njim podijelimo radničku gorčinu. Možda bar on posle svega uvidi da u Beranama može da radi fabrika opekarskih proizvoda i da neko treba da odogovara što je stara sravnjena sa zemljom“ – naveo je nekadašnji predsjednik radničkog sindikata Vesko Radičević.
Ciglanu je 2005. godine privatizovalo preduzeće Katel iz Podgorice, čiji je vlasnik Petar Đurišić. On je marta 2008. godine odlučio da prekine proizvodnju i hale poruši do temelja, pod izgovorom da će na istom mjestu napraviti modernu fabriku i da će kroz ulaganje određenih sredstava, osavremeniti proizvodnju, obezbijediti rentabilnost poslovanja i zaposliti dodatnu radnu snagu. No, sva njegova obećanja ostala su samo mrtvo slovo na papiru, jer cijela priča se, poslije brojnih protesta i sastanaka, završila uvođenjem stečaja, kada su radnici upućeni na biro rada. U međuvremenu fabrička imovina se sedamnaest puta našla na prodaji, da bi na poslednjoj licitaciji bila nuđena za jedanaest puta manju cijenu od one koja je utvrđena prilikom prvog nadmetanja. Ciglanu je, sedam godine kasnije, za 145.000 eura kupio Beranac Nikola Obradović, ali ni do današnjih dana na mjestu nekadašnje fabrike nije sagrađeno ništa.
Izvor: Dan
