Danilo Joksimović mladi igrač Košarkaškog kluba Lim iz Berana ima osamnaest godina i uči u Srednjoj stručnoj školi „Vukadin Vukadinović“. Igra na poziciji centra, Nikola Jokić mu je uzor, a najveću podrušku u životu i u sportu dobio je od svog oca čuvenog beranskog fizijatara dr Vukosava Vula Joksimovića.
Za naš portal Danilo govori o ljubavi prema košarci, treninzima, uzoru, planovima i ima lijepu poruku za mlade.
Otkud ljubav prema košarci?
Ljubav prema košarci naslijedio sam od svog starijeg brata koji prije mene počeo da trenira ovaj sport.
Da li si trenirao još neki sport?
Prije košarke trenirao sam fudbal i rukomet, pa se može reći da sam se “tražio” u različitim sportovima i na kraju našao u igri među koševima.
Na kojoj poziciji igraš?
Igram na poziciji centra, što najviše odgovara mom temperamentu i sposobnostima.
Koliko godina igraš košrku?
Košarku treniram već pet godina.
Ko ti je najveća podrška?
Najveću podršku u sportu, a mogu reći i u životu uopšte, pružao mi je moj otac.
Ko je prema tvom mišljenju najbolji košarkaš naše reprezentacije?
Svaki igrač ima neki svoj posebni kvalitet, ali ako moram nekoga da istaknem, izdvojio bih Nikolu Vučevića.
Do sad si odigrao dosta utakmica, možeš li nam reći ko je o tebi bio najteži protivnik?
Bilo je mnogo različitih protivnika do sad, ali ne bih mogao da izdvojim neku ekipu kao posebno tešku.
Šta najčešće radiš u slobodno vrijeme i može li se ipak dobrom organizacijom naći i vremena za izlaske s prijateljima?
Dosta treniram, ali ipak dobrim rasporedom vremena uspijevam da odvojim trenutke za druženje i izlaske sa svojim prijateljima.
Mladi su danas sve više pod uticajem nekih poroka. Koliko aktivno bavljenje nekim sportom može uticati na to da se ovakva situacija promjeni?
Smatram da je bavljenje sportom najbolji način da se izbjegnu brojne stramputice modernog vremena, jer spotrom se u zdravom tijelu razvijaju zdrave ličnosti.
Kakav je osjećaj pobjediti i znati da su svi ponosni na tebe i tvoj tim?
Osjećaj pobjede je nešto posebno i u životu i u sportu i on nikad ne blijedi, ne smanjuje se jer svaki put kada se nađemo na pobjedničkom tronu osjetimo tu neopisivu energiju.
Šta za tebe znači reprezentativni dres? Da li si igrao u nekoj kategoriji?
Reprezentativni dres je cilj svakog igrača. Kad se taj san ostvari on izaziva poseban ponos, a ja sam ga osjetio kao član pionirske i kadetske reprezentacije.
Imaš li uzora u ovom sportu?
Moj uzor je Nikola Jokić.
Gdje bi u budućnosti volio da zaigraš, u kom klubu?
U budućnosti bih volio da zaigram za neki od velikih evropskih klubova.
Šta smatraš svojim najvećim uspjehom?
Svojim najvećim uspjehom smatram to što sam 2020. godine proglašen najboljim juniorom, a u ekipnom smislu bih istakao osvajanje prvog mjesta na međunarodnom turniru u Švajcarskoj sa ekopom “Sedmice” iz Podgorice.
Planovi za budućnost?
Sebe u budućnosti vidim kao profesionalnog igrača košarke i u tu svoju viziju već sada ulažem ogroman trud i energiju.
Šta bi poručio mladima?
Mladima bih, iz svog iskustva, poručio da se bave spotrom, da budu istrajni i hrabri, da lako ne pokleknu pred preprekama, da uživaju u pobjedama ali da sportski i fer znaju da priznaju i poraz i da ga dožive samo kao jedan podsticajni motiv za dalje sportsko i životno nadmetanje.
