Danas, draga, reci meni: nisi l’ možda lik iz snova što ga sparnih letnjih dana rodi mašta pesnikova?
Ali ne, ustašca takva, takvu čar što okom gori, tako milo, slatko čedo – pesnik ne zna to da stvori.
Baziliske i vampire, gadne akrepe i guje, takve nemani iz bajke žar pesnikov oblikuje.
Ali tebe, podlost tvoju, lik što milim sjajem gori, i taj lažljiv pogled smerni – pesnik ne zna to da stvori.
