Sveti Stefan (nazvan Prvomučenik) je bio arhiđakon prvobitne Jerusalimske crkve i srodnik apostola Pavla.
Stefan je bio prvi od sedam đakona, koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja siromašnima u Jerusalimu. Zato je nazvan arhiđakonom. Bio je Jevrejin koji je živio u grčkim oblastima Rimskog carstva. Bio je u srodstvu sa apostolom Pavlom, koji u vreme Stefanovog mučeništva još uvek nije spoznao istinu Hristovog učenja.
Stradanje svetog Stefana desilo se godinu dana posle silaska Duha Svetoga na apostole. Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenikom. Njegovo mučeništvo potresno je opisano je na stranicama Svetog pisma Novog zavjeta.
Sam primjer mučeništva i bezpogovornog stradanja, Arhiđakon Stefan je dao i, dan danas, daje primjer svim hrišćanima. Njegov primer najbolje objašnjava reči da je „krv mučenika seme Crkve“. Mošti svetog prvomučenika Stefana su pronađene blizu Jerusalima 415. godine.
Za ovu slavu se vezuje nekoliko običaja – tog dana se iznosi božićna slama iz kuće koja se prethodno pažljivo pomete. Ona se nikako ne baca jer se vjeruje u njenu plodotvornu moć, već se stavlja u voćnjak, pčelinjak ili privredne zgrade. Metla se više ne koristi za druge svrhe već se čuva u kući jer se vjeruje da ona donosi zdravlje. Slamu su uklanjale žene, ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić. Negdje su to žene radile i nage, jer je postojalo vjerovanje da tako u kući neće biti buva.