Mnogima je kićenje jelke i dekoracija kuće omiljeni običaj vezan za novogodišnje praznike. Iako većina nas upravo jelku i poklone povezuje sa dočekom Nove godine, mnogi ne znaju zašto je baš jelka drvo koje ukrašavamo i kada je ova tradicija započela.
Jelka, kao zimzeleno drvo, simboliše život i nadu da će, nakon zime, opet doći topli i lijepi dani. Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi, smatra se da je ovaj običaj počeo da se praktikuje u Sjevernoj Evropi prije oko 1000 godina. U mnogim djelovima Evrope koristilo se i drugo drveće, ne samo jelke. Kada nisu mogli da priušte pravo drvo, ljudi su pravili piramide od drveta i ukrašavali ih jabukama, svijećama i papirom kako bi ljepše izgledale.
Jedna od legendi vezanih za običaj kićenja jelke govori o nastanku ovog običaja. Jednog dana šumar je sjedeo sa porodicom u svojoj kolibi. Bili su okupljeni oko vatre kako bi se u toku hladne zime zagrijali. U toku večeri neko je pokucao na vrata. Bio je to dječak koji je promrzao i šumar i njegova porodica su ga velikodušno prihvatili. Dali su mu da pojede nešto i da prespava u krevetu njihovog najmlađeg djeteta, koje je inače dijelilo krevet sa svojim bratom. Kada su se ujutru probudili, na Božić, porodicu je dočekao hor anđela, a ispostavilo se da je dječak kojega su ugostili sam Isus Hrist. Kao znak zahvalnosti, on im je darovao grančicu jele i od tada se u narodu ustalila upotreba jelke kao božićnog drveta.
Izvor: Stvar ukusa