Devetočlana ekipa Kolašinaca na skijama je prešla tri moračke planine, u dužini od 30 kilometara, za rekordnih osam sati, pišu Dnevne novine.
Članovi ekipe koja je izvela taj poduhvat bili su Božo Kovijanić kao vođa puta, Željko Pejović (član Crvenog krsta i pripadnik GSS), Ilentije Iko Raketić, Janko Šćepanović, Milan Rakočević, Radovan Šćepanović, Željko Rondović, Dragutin Vuković, Slavko Lukovac i Đoko Đinović.
Jedan od učesnika ove nesvakidašnje avanture Đoko Đinović kazao je da je start na skijama bio na Dragovića polju (Gornja Morača), tačno u devet časova. Dalji put odveo ih je preko Semolja, Javorja, Lole, sve do Krnova, gdje ih je čekalo vozilo za povratak kući.
“Dužina trase koju smo prešli je 30-ak kilometara na terenu koji je veoma zahtjevan i težak za nordijske skije. Na jednom dijelu puta smo morali skidati skije kako bi prešli određenu dionicu gdje su nas dočekale grede i gdje je jednom od učesnika ispala skija i sedam, osam kilometara do Krnova je morao ići bez njih, ali to je sve sastavni dio avanture. Ni to nije poremetilo izvanrednu atmosferu koja je vladala u ekipi i lijep dan koji nas je poslužio da uživamo u ljepotama moračkih planina koje se ne mogu opisati riječima. Mislim da ovim putem niko ranije nije prošao sa skijama”, kazao je Đinović.
Imajući u vidu da ove planine nijesu pod šumama, pogled je dopirao do Durmitora, Jablanovog vrha, Sinjajevine i dalje. Samim tim, Đinović tvrdi da je, uz zvuk škriputanja snijega pod skijama, osjećaj slobode bio nevjerovatan.
“Plavo-bijele boje su u potpunosti preovladavale. A toliko je bilo toplo da smo u ‘hodali’ na skijama u kratkim rukavima”, ispričao je Đinović.
Družina kolašinskih gorštaka na svom putu je obišla spomenik čuvenom vojvodi Mini Radoviću, zbog kog Moračani vole da kažu da su vrhovi samo za junake. Kao na vječnoj mrtvoj straži na tom putu je i spomenik za 11 poginulih omladinaca koji su 1944. godine bili pripadnici crnogorske omladinske brigade “Budo Tomović”.