Svjedoci smo da je medijska pismenost u svijetu informacionih trendova zanemaren pojam, i da iz njega nadolaze brojne nepogodne pojave za gradjane u cijoj su službi upravo mediji.
Na ovu temu, govorili smo sa mladim sugrađanima i saznali kako oni posmatraju predinformisanost za korišćenje medija.
Za početak, svi sagovornici su nam priznali da postaju ili su već, na neki način zavisni o svoje mobilne telefone te da je to povezano sa medijskim sadržajem različitih vrsta.
Većina sagovornika, u samom startu negira mogućnost da budu prevareni, obmanuti medijskim sadrzajem. Kažu da do sada, jasno razliku neistinu od činjenica te da su laži u medijima očigledne.
“Mislim da smo do sada čuli sve medijske laži da danas mogu da odredim šta može a šta ne može biti istina”, glasio je jedan od odgovora.
“Sigurno da je potrebo pročitati više istih vijesti na portalima i ako su sve manje više iste”, rekao nam je jedan od sagovornika na pitanje da li provjeravaju više izvora kada se informiše na neku temu. Nijesu sigurni podjednako u istinitost svih vijesti te je ovo česta praksa. Ali neki,kako kažu, preskaču provjere izvora jer je mala vjerovatnoća da će u medije dospjeti laž, jer su uvijek pod budnim okom naroda.
Na pitanje, koliko je česta obmana u medijima, neki građani su rekli da ih ima svakodnevno. ” Oni mediji koji više izvještavaju, tamo ih ima najviše. Naročito kada novinar dospije na dobar glas.” , glasio je jedan odgovor. Ističu da su svi mediji skloni tome, te da je važno razgraničiti nedostatak informacija medija i konkretnu laž, smatra sugrađanka.
Pitali smo ih da li imaju praksu dijeljenja medijskog sadržaja na mreže koje koriste za privatne sadržaje ili javne stranice, rekli su da se češće odlučuju na komentarisanje i eventualno svidjanje istih ali većina njih nema potrebu da na taj naćin ističe mišljenje.
Mjere koje sprovode radi saznanja da li je vijest lažna ili istinita, različite su. Ako je riječ o informaciji koju prenose javni servisi, nacionalni mediji, mjere su rijetke. Naročito, ako je vijest vezana za Upravu policije, izjave zdrastvenih ustanova, javne ustanove u globalu. Ovakav manir, kažu češće primjenjuju prilikom nekih ličnih izjava recimo držvnih funkcionera ili slično. Osim toga, način provjere najvjerovatnije će biti konsultovanje sa prijateljima, porodicom ili će to zaključiti na osnovu kritičkog mišljenja zasnovanog na ličnom iskustvu.
Na pitanje, da li su nekada na svojoj koži osjetili posljedice nedostaka medijske pismenosti, rečeno nam je da nijesu te da nijesu u poslovnim sferama koje to omogućavaju.