Eurosong je, prije svega, muzički festival i sve što može dopuniti pjesmu je dobrodošlo, ali do određene granice. Glupo je lišiti se sopstvenog doživljaja pjesme jer je neko nametnuo trend da je puno bolje ako se gleda, kazao je za RTCG Vanja Radovanović.
On je, gostujući u jutarnjem programu RTCG-a, istakao da pobjeda nije jedini motiv za učešće na Monteviziji.
“Naravno da nije, ali je jedan od glavnih. Svako ko se prijavio razmišlja o pobjedi i to je najnormalnija stvar na svijetu. Meni je Montevizija bila izuzetan povod da se napravi nešto drugačije i da se kao autor oprobam u onome što mi je u početku bilo odbojno, a kasnije postalo izazov, a to je da napravim pjesmu koja će biti po evrovizijskim kriterijumima, u neku ruku šablonska, da stane u tri minuta, a da u isto vrijeme bude iskrena, emotivna i da ne bude nedorečena. Djeluje kao spoj krajnosti, ali je fin izazov, kako umjetnički, tako i zanatski”, kazao je Radovanović.
Prema njegovim riječima, osim pjesme na Eurosongu, za uspjeh je puno toga bitno, međutim, kako ističe, drago mu je da pjesma posljednjih godina ponovo izlazi u prvi plan.
“Evrovizija je televizijski festival prije svega. Scena izgleda sve fascinantnije iz godine u godinu, sve više akcenta se stavlja na scenski nastup, što je ok, ali za mene je to prije svega muzički festival i uvijek će biti. Sve što može dopuniti pjesmu je dobrodošlo, ali do određene granice. Danas se muzika više gleda i postalo je normalno da uz zvuk ide i slika i sve to ide na štetu muzike, što je nenormalno. Glupo je lišiti se sopstvenog doživljaja pjesme jer je neko nametnuo trend da je puno bolje ako se gleda”, kazao je dodajući da mu je veoma žao jer ljudi nijesu u mogućnosti da čuju pjesmu prije festivala.
“Ako mogu išta reći, to je da mislim da je ovo jedna od najljepših i najozbiljnijih pjesama koje sam napisao do sad i da je Bole Martinović napravio predivan aranžman. Sa Boletom sviram dugo, kako na solo projektima, tako i u našem sjajnom bendu “VIII2”. On je jedan od najmuzikalnijih ljudi koje znam i bilo je najnormalnije da i “Inje” napravimo zajedno. Pored njega tu je i naš nezaobilazni dvojac – bubnjar Ivan Perović i naš guru Goran Antović koji je radio miks i mastering pjesme. Sve u svemu, 100 odsto crnogorski proizvod, na šta smo izuzetno ponosni”, naglasio je crnogorski pjevač.
Kao neostvareni fudbaler koji je kao klinac maštao da igra za reprezentaciju i predstavlja svoju zemlju, nastup na Evroviziji, prema njegovim riječima, došao bi kao lijepa kompenzacija za dječačke snove.
“Šalu na stranu, izazovu smo pristupili veoma ozbiljno i svako od nas je dao maksimum onoga što trenutno umijemo i možemo i kako osjećamo da treba, te mislimo da bi u najboljem svijetlu predstavili crnogorsku muziku. Nadamo se da će publika to prepoznati iako će imati priliku da pjesme čuje samo po jednom, što je pomalo nezahvalno”, kazao je Radovanović i naglasio da u Portugalu neće pjevati na stranom jeziku.
“Na crnogorskom naravno. Na Evroviziji se predstavljaju i muzika i jezik zemlje, oni su neodvojivi, bar u slučaju “Inja”. Za mene su pjesme, kao i knjige, uvijek najbolje u svom originalnom izdanju, jer se u prevodu uvijek nešto izgubi, a pjesme, za razliku od knjiga, ne moraš prevoditi da bi ih razumio. Ima dosta španskih, francuskih, italijanskih koje izuzetno volim, a nikada nijesam ni pokušavao da ih prevedem, jer nema potrebe. Muzika se prije svega sluša i osjeća i to ne treba mijenjati”, zaključio je Vanja Radovanović.