Mahmud Derviš najpoznatiji je savremeni arapski književnik, njegov opus predstavlja unikatnu epopeju o njegovom narodu koju je satkao u stihove nazvane “Pod opsadom”.
“Pod opsadom”
Ovdje na padinama brežuljaka,
Pred sumrakom i kapijama vremena,
Nadomak vrtova slomljenih sjena,
Činimo sve ono što čine zatočenici,
I ljudi dokoni:
Gajimo nadu.
***
Zemlja se za zoru priprema,
Mi gubimo pamet,
Jer piljimo u sahat pobjede:
Nema večeri u noćima našim osvijetljenim sa granatama.
Naši neprijatelji bdiju,
I pale nam svijetla,
U tmici naših skloništa.
***
Ovdje, nakon Jobovih zastava, nikoga nećemo čekati…
***
Ovdje nema “ja”
Ovdje se Adem prisjeća svoje glinene prašine.
***
Ova opsada potrajat će sve dok naše neprijatelje
Ne naučimo primjere iz prijeislamske poezije.
***
Nebesa su jutrom olovna,
A sa večeri narandžasta.
Dok srca ostaju boje željeza
Poput cvijeća sa metalnih ograda.
***
Pod opsadom,
Život je vrijeme
Između sjećanja na njegov početak
I zaborava na njegov kraj…
***
Život.
Cijeli život,
I onaj krnjavi.
U goste prima susjedne zvijezde
Bezvremene…
I oblake putujuće
Koji doma ne imadu.
Život se ovdje sam pita:
Kako da mi se život vrati.
***
Pred samu smrt, on govori:
Nemam ništa za izgubiti.
Slobodan sam. Tako blizu slobodi.
Budućnost mi je u rakama.
I uskoro ću ući u svoj život.
I roditi se bez roditelja.
A za ime ću izabrati slova azurna.
***
Ovdje, na uzvišenjima dima,
Na stubištima doma,
Nema vremena za vrijeme.
Činimo isto što i oni što se Bogu uspinju:
Zaboravljamo nadu.
***
Vojnici mjere razdaljinu
Između bitka i nebitka
Tenkovskim durbinima…
***
Mi mjerimo razdaljine između naših tijela
I granata… šestim čulom.
***
Vi, što stojite na pragovima, uđite,
Popijte arapsku kahvu sa nama.
(Osjetit ćete da ste ista bića kao i mi)
Vi, što stojite nam na vratima domova,
Idite iz naših jutara,
Da osjetimo spokoj da smo bića
Baš kao i vi!
***
Čempresi iza vojnika, minareti
Čuvaju nebesa da se ne sruše.
Iza metalne ograde vojnici pišaju
– pod budnim okom tenkova –
A jesenji dan završava svoju zlatnu šetnju
U ulici prostranoj poput crkve
Nakon nedjeljne mise…
***
(Ubici) Da si se ikad zamislio nad licem svoje žrtve,
Sjetio bi se svoje majke u gasnoj komori,
Izgubio bi svaki razlog da ubijaš, promijenio bi mišljenje:
Ovo nije način da povratiš svoj identitet.
***
Opsada je iščekivanje
Iščekivanje na merdevinama lelujavim usred oluje.
***
Žena kaza oblacima: Pokrijte mojeg dragana.
Odjeća mi je krvlju njegovom natopljena.
***
Ako ne budeš kiša, dragi moj, budi drvo.
Životom ispunjeno, drvo budi.
Ako ne budeš drvo, dragi moj, budi kamen.
Blagošću ispunjen, kamen budi.
Ako ne budeš kamen, dragi moj, budi mjesec.
U snovima voljene tvoje, mjesec budi.
Ovako je sinu majka zborila na dženazi njegovoj.
***
Na mojim ruševinama, sjenka postaje zelena,
I vuk drijema na koži mog ovna.
Snatri baš kao i ja, baš kao i anđeli
Da život je ovdje, a ne drugdje.
***
U stanju opsade, vrijeme postaje mjesto
Okamenjeno u svojoj vječnosti.
U stanju opsade, mjesto postaje vrijeme
Koje je propustilo svoje jučer i svoje sutra.
***
Opsada će trajati kako bi nas uvjerili da smo potpuno slobodni
Moramo izabrati ropstvo koje nam ne šteti.