Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas, 30. marta proslavljaju svetog Aleksija, zvanog čovjek Božji.
Njegovi roditelji Jevtimijan i Aglaida su bili ugledni građani u Rimu u vrijeme kada je vladao car Honorije.
Iako je bio bogat i uživao u blagodatima života, Jevtimijan je jeo samo jednom dnevno, i po zalasku sunca. Imali su samo samo jednog sina, Aleksija koji je kada je odrastao, morao da se oženi.
Pošto on to nije želio, ubrzo je napustio ženu i očev dom. Otišao je lađom u Mesopotamiju, gdje se samom caru Avgaru prikazao lik gospoda, koji je tu ovjekovječen. Poklonivši se tom liku, obukao se u odijelo prosjaka i 17 godina je živio isposničkim životom, provedenim u molitvi.
Kada se pročulo za njega među ljudima, on se uplašio ljudske slave i krenuo je dalje odatle. Želio je da otputuje u Laodikiju, ali njegova lađa je skrenula sa puta i on je završio opet u Rimu.
Shvatio je to kao božji znak, tako da je otišao u kuću svog oca. On ga nije prepoznao, pa mu je otac iz milosrđa dozvolio da živi u jednoj izbi u njihovom dvorištu. Tu je proveo još 17 godina.
Za to vreme doživio je velike neprijatnosti i bio ponižavan i mučen od strane drugih sluga.
Kada je osjetio da mu se bliži kraj, napisao je jednu hartiju i stavio u ruku. Malo potom otkrilo se da je čovjek Božji u kući Jevtimijanovoj. Car se sa papom i ostalom pratnjom uputio ka njihovoj kući.
Našli su ga gdje leži u kući, a iz njegovog lica sijala je svjetlost. Roditelji i žena koja ga je čekala 34 godine, kada su saznali da je to on, bili su obuzeti neizmjernom tugom.
Posle su se umirili kada su vidjeli, kako ga je gospod proslavio, jer su se nad njegovim tijelom dešavala razna čuda. Dodirom njegovog tijela, iscjeljivali su se mnogi bolesnici, a iz njegove glave poteklo je sveto mirotočivo ulje-miro.