Svijećnica, poznata i kao Prikazanje Gospodnje, je katolički praznik koji se slavi 2. februara po gregorijanskom kalendaru. Ovaj praznik obilježava trenutak kada je Bogorodica Marija donijela malog Isusa u hram u Jerusalimu, četrdeset dana nakon rođenja, kako bi ga prikazala Gospodu, prema tadašnjem jevrejskom običaju.
Prema Svetom Pismu, u hramu ih je dočekao pravedni i pobožni starac Simeon, kome je Duh Sveti otkrio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju. Kada je primio Isusa u naručje, izgovorio je proročanske riječi poznate kao „Simeonova pjesma“: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj u miru; jer vidješe oči moje spasenje tvoje…“ (Luka 2:29-32). Ovim događajem označen je susret Boga i čovjeka, svetlosti i spasenja.
Svijećnica simbolizuje Hrista kao svjetlost svijeta, zbog čega se u katoličkoj crkvi na ovaj dan blagosiljaju svijeće, koje se kasnije koriste u liturgijama i domaćim molitvama. Ovaj običaj označava vjeru u božansku zaštitu i nadu u duhovnu svjetlost.
Pored vjerskog značaja, u mnogim narodima postoji vjerovanje da vrijeme na Svijećnicu nagovještava trajanje zime – ako je dan sunčan, smatra se da će hladnoća potrajati, dok oblačno vrijeme ili snijeg nagovještavaju skori dolazak proljeća.
Svijećnica nas podsjeća na važnost svjetlosti, vjere i nade, te na duhovni susret čovjeka sa Bogom, koji donosi utjehu i spasenje.