Vati – paša – prozva ga je
Knez Nikola onog dana
Kad Osmana pašu živa
Dovede mu sa megdana.
Tek opuči sabah zora,
Knjaz u Turke ugna hata,
A Luka se na Do Vučji —
Sa Osmanom pašom hvata,
Na turskijem topovima
Zastave se srpske viju,
A gorama i klancima —
Još se dvije vojske biju.
Muktara su unijeli
Na nosila put Bileće,
A Selima nikad više
Crna Gora gledat neće,
Knez poznade Osman pašu
Gdje ga ljuti Piper vodi,
Pa predstavi Osmana pašu
Hajducima i gospodi:
„Ja i Osman u Parizu
Družili smo kao đaci,
Pa đe danas nađosmo se
Kao ljudi i junaci“.
Pa ka’ vladar i pobjednik
Svezanoga roba sreta,
Pa mu ljute lance skida
I slobode čas čestita.
„Pazi samo, Osman pašo,
Časna riječ neka važi,
Sve istinu za Do Vučji
Pred tvojijem carem kaži.
A ti, Luka Vati-paša,
Pod šator se moj odmori,
Zaista se za dovijek
Ti oduži Crnoj Gori“.
Tu je Petar, tu je Peko,
Tu je Jole, soko sivi,
Svi rekoše da će Luka
Dok i Vučji Do da živi.