Januar u Beranama vazda najteži. Praznici prođu, grad se malo umiri, a novčanici ostanu prazniji nego što bi iko želio. Cijene hrane i osnovnih namirnica rastu, dok primanja ostaju ista, pa se sve češće čuje isto pitanje – kako izgurati mjesec do kraja?
Prošetali smo gradom i pitali naše sugrađane kako im je počela 2026. godina i na čemu se danas najviše štedi.
Većina onih koje smo sreli kaže da se kupovina više ne obavlja “usput”, već planski. Spisak se pravi kod kuće, a u market se ulazi sa jasnom idejom šta se mora, a šta može da sačeka.
Milica (31) nam kaže da joj je hrana najveći trošak:
“Ranije nisam razmišljala da li ću uzeti nešto dodatno, sad se sve mjeri. Ako nema na akciji, ostaje za sledeću sedmicu”.
Penzioneri ističu da su im primanja ostala ista, ali da su računi i cijene značajno porasli.
Rasim (63) priznaje da se najteže nose sa osnovnim stvarima.
“Nije problem što nema luksuza, nego što moraš da biraš između lijeka i nečega za ručak”.
Mladi uglavnom kažu da bez pomoći porodice januar ne bi mogli da izdrže.
Marko (21), student, dodaje:
“Sve što zaradim ode na prevoz i hranu. Za izlaske više i ne razmišljam”.
Roditelji ističu da je najteže objasniti djeci zašto se neke stvari danas više ne podrazumijevaju.
Jelena (34) kaže da se često mora praviti kompromis.
“Djeca rastu, njihove potrebe rastu, ali budžet ne prati”.
Privatnici i zaposleni u realnom sektoru smatraju da je januar postao mjesec u kojem se samo pokušava opstati.
Dragan (45) nam kaže:
“Posao ide slabije, a obaveze ne čekaju. Sve se svelo na to da preguraš mjesec”.
I dok se Beranci, kao i uvijek, snalaze kako znaju i umiju, jedno je jasno – januar 2026. godine mnogima je počeo teže nego ikad, a najveća želja je da naredni mjeseci makar malo olakšaju svakodnevicu.