Pisanje nije samo niz rečenica na papiru ili ekranu. Način na koji pišemo zavisi od toga šta želimo da kažemo, kome se obraćamo i zašto pišemo. Zato ne postoji samo jedan „ispravan“ stil pisanja – postoje različite vrste pisanja, svaka sa svojom svrhom i logikom.
Često pravimo grešku pokušavajući da pišemo isto u svim situacijama: isto u eseju, blogu, mejlu ili na društvenim mrežama. Kada razumijemo vrste pisanja, lakše biramo pravi ton i poruku.
Informativno pisanje – kada želimo da objasnimo
Informativno pisanje ima jedan glavni cilj: da prenese informacije jasno i razumljivo. Tu nema dramatike, ličnih stavova ili uvjeravanja – fokus je na činjenicama.
Ovakvo pisanje susrećemo u vijestima, izvještajima, priručnicima, naučnim tekstovima i objašnjenjima. Dobar informativni tekst je pregledan, logično organizovan i precizan. Ako čitalac na kraju razumije temu bez dodatnih pitanja, pisanje je ispunilo svoju svrhu.
Narativno pisanje – kada pričamo priču
Narativno pisanje je ono koje volimo od djetinjstva. To je pisanje koje pripovijeda, ima tok, likove i emociju. Ne mora uvijek biti fikcija – narativ može biti lično iskustvo, putopis, dnevnik ili priča iz stvarnog života.
Ovdje nije najvažnije šta se desilo, već kako je doživljeno. Narativno pisanje gradi povezanost između pisca i čitaoca i često se pamti mnogo duže od suvih činjenica.
Opisno pisanje – kada želimo da čitalac „vidi“
Opisno pisanje ima zadatak da dočara sliku. Kroz riječi pokušava da probudi čula – da čitalac vidi, čuje, osjeti ili zamisli ono o čemu se piše.
Koristi se u književnosti, ali i u marketingu, blogovima, pa čak i u arhitekturi, kada opisujemo prostor ili atmosferu. Dobro opisno pisanje ne gomila pridjeve, već bira one prave.
Argumentativno pisanje – kada branimo stav
Argumentativno pisanje koristi se kada želimo da ubijedimo čitaoca u nešto. Ono iznosi stav, a zatim ga potkrepljuje argumentima, primjerima i činjenicama.
Srećemo ga u esejima, kolumnama, akademskim radovima i javnim debatama. Važno je da argumentativni tekst ne bude napadački – snaga mu je u logici, a ne u tonu.
Persuazivno pisanje – kada želimo da pokrenemo
Slično argumentativnom, ali sa jasnijim ciljem da podstakne akciju. Persuazivno pisanje koristi se u marketingu, kampanjama, govorima i motivacionim tekstovima.
Ono se često oslanja na emocije, ali mora imati jasnu poruku i poziv na djelovanje – bilo da je to kupovina, prijava, promjena mišljenja ili ponašanja.
Kreativno pisanje – kada pravila nijesu stroga
Kreativno pisanje daje najveću slobodu. Ono ne mora da prati strukturu niti stroga pravila. Poezija, kratke priče, lični blogovi i eksperimentalni tekstovi spadaju u ovu kategoriju.
Cilj kreativnog pisanja nije savršenstvo, već autentičnost. Ono dopušta greške, ali traži iskrenost.
Zašto je važno prepoznati vrstu pisanja?
Kada znamo koju vrstu pisanja koristimo, lakše biramo riječi, strukturu i ton. Time izbjegavamo nesporazume i činimo tekst jasnijim i efektnijim.
Ne pišemo isto kada želimo da objasnimo, ispričamo, ubijedimo ili inspirišemo – i to je sasvim u redu.
Zaključak
Pisanje nije talenat rezervisan za nekolicinu, već vještina koja se razvija razumijevanjem i praksom. Kada prepoznamo vrste pisanja i njihovu svrhu, postajemo sigurniji i slobodniji u izražavanju.
Izvor: www.mladiinfo.me