Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika srpske i južnoslavenske književnosti. Njegove pjesme često govore o ljubavi, zavičaju, tuzi i ljepoti Hercegovine. Posebno se ističe po emotivnom i jednostavnom izrazu koji lako dopire do čitaoca.
Pjesma „Veče na školju” opisuje mir i ljepotu zalaska sunca na moru, ali i tihu melanholiju i osjećaj samoće koji priroda može da izazove.
Veče na školju
Pučina plava
Spava,
Prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne
Trne
Zadnji rumeni zrak.
I jeca zvono
Bono,
Po kršu dršće zvuk;
S uzdahom tuge
Duge
Ubogi moli puk.
Kleče mršave
Glave
Pred likom boga svog —
Ištu. Al’ tamo,
Samo
Ćuti raspeti Bog.
I san sve bliže
Stiže,
Prohladni pada mrak,
Vrh hridi crne
Trne
Zadnji rumeni zrak.