Dugogodišnje iseljavanje stanovništva i pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ostavljaju ozbiljne posljedice na obrazovni sistem u beranskim selima. Broj učenika u seoskim školama iz godine u godinu opada, a nekada pune učionice danas su gotovo prazne.
Podaci o stanju u obrazovanju na području Opštine Berane pokazuju da je depopulacija posebno izražena u ruralnim krajevima. Tokom prošle školske godine nastavu u seoskim školama u Šekularu, Lubnicama, Štitarima, Donjoj Ržanici i na Polici pohađalo je ukupno 145 učenika, što je višestruko manje u odnosu na period od prije nekoliko decenija kada je broj đaka bio deset puta veći. Prije samo pet godina ove škole imale su 296 učenika.
Osnovna škola na Polici sa područnim odjeljenjima prošle godine imala je 74 učenika, dok je Osnovnu školu u Donjoj Ržanici pohađalo 100 đaka. Ove godine u toj školi upisano je deset prvaka – osam u matičnoj školi, te po jedan u područnim odjeljenjima u Zagorju i Rovcima. Školu u Štitarima prošle godine pohađalo je oko 20 učenika, dok je u školi u Lubnicama bilo svega 18 đaka raspoređenih u devet razreda, uključujući i dva učenika u područnom odjeljenju u Glavacama. Drastičan pad bilježi i Osnovna škola „Vukajlo Kukalj“ u Šekularu, koju je prije pola vijeka pohađalo gotovo 400 učenika, dok ih je prošle godine bilo samo 18.
Brojne napuštene i devastirane školske zgrade širom beranskih sela dodatno potvrđuju trend gašenja života u ruralnim područjima. Mještani ističu da obećanja o razvoju sela, valorizaciji prirodnih potencijala i zaustavljanju odlaska stanovništva nijesu dala očekivane rezultate.
“Srušena školska zgrada u Ćetkovićima je nekada bila puna đaka. Tu je bio i stan za učitelja, dok je prizemni dio zgrade korišten za slobodne aktivnosti mještana. No, uporedo sa iseljavanjem naroda došlo je i do propadanja i ove i drugih školskih zgrada u ovom kraju i njihovog potpunog zatvaranja. Poslije svega ostale su samo zidine”, ističu mještani.
Stanovnici beranskih sela smatraju da su izostanak jasne razvojne politike, nedovoljna podrška mladima i zanemarivanje sjevera države među ključnim razlozima naglog smanjenja broja učenika. Podsjećaju da statistički podaci ukazuju na kontinuirano iseljavanje stanovništva, zbog čega u mnogim selima danas pretežno žive starija domaćinstva.
“Umjesto konkretnih mjera imali smo samo neka deklarativna zalaganja koja nijesu davala odgovarajuće rezultate. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu počeo da opada i da poprima zabrinjavajući karakter. Sve to ukazuje da društvo u cjelini mora da da mnogo veći doprinos razvoju Lubnica ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo da živi ovdje”, naglasio je predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.
Sličan stav dijeli i predstavnik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović, koji ocjenjuje da se demografska slika tog kraja značajno pogoršala zbog izostanka aktivnosti nadležnih institucija na otvaranju novih radnih mjesta i unapređenju uslova života.
“Bio sam prinuđen, kao neko ko je svoj život vezao za zavičaj da svakodnevno gledam kako narod odlazi iz ovih krajeva i kako se smanjuje broj djece. Lako je bilo zaključiti da ljudi napuštaju Šekular jer ovdje nema perspekitve za generacije koje dolaze. Nije bilo radnih mjesta, a samim tim ni odgovarajućeg života. Da li poslije svega ima nade za ove krajeve odgovor treba da daju nadležne institucije, koje svih ovih godina nijesu pronalazile odgovarajući model na osnovu kog bi se ovako negativni trendovi bar donekle zaustavili”, poručio je Davidović.
Izvor i foto: DAN