Priroda polako utihne kada se dan spaja sa noći. Nebo gubi svoju jarku plavu boju i oblači nježne, pastelne tonove.
Na horizontu se ocrtavaju blaga uzvišenja i daleka brda, koja u polumraku izgledaju tajanstveno i mirno. Sunce je zašlo, ostavljajući iza sebe svijetlu liniju toplih nijansi koja polako tamni i prepušta prostor večeri. Pogled se pruža preko prostranih polja i seoskih imanja. Male drvene kućice, ušuškane među drvećem, djeluju potpuno izolovano od užurbanog svijeta. Sve izgleda nepomično. Krošnje drveća u prvom planu prave tamne siluete prema nebu. Kroz granje se nazire beskrajni prostor seoske idile, gdje se smjenjuju poorane njive i zeleni pašnjaci. Vazduh djeluje sveže i čisto, onako kako je to samo u brdovitim predjelima kada padne mrak. Na drugom delu neba, visoko iznad mračne linije guste četinarske šume, već se jasno vidi mjesec. On je u fazi prve četvrti i svijetli blagim, toplim sjajem na, još uvijek, svijetloj podlozi sumraka. Nema oblaka da ga sakriju, pa njegova svjetlost polako počinje da dominira prostorom kako sjenke na zemlji postaju sve i tamnije. Cijeli prizor odiše nevjerovatnim mirom, tišinom i izolacijom, pružajući osjećaj potpune opuštenosti i sklada sa prirodom.