U ovonedjeljnom intervjuu za naš portal razgovaramo sa Kristinom Babić, kreativnom autorkom, pjesnikinjom i kreatorkom sadržaja iz Berana, koja svoj profesionalni put gradi na spoju umjetnosti, društvenih mreža i digitalnog marketinga.
Kristina je do sada objavila dvije knjige poezije, radi na trećoj, bavi se društvenim mrežama i digitalnim marketingom, a kroz različite projekte nastoji da spoji kreativnost, komunikaciju i promociju vrijednosti kraja iz kojeg dolazi. Posebno mjesto u njenom radu zauzima projekat „Otkrij Berane“, kroz koji predstavlja ljude, prirodu, tradiciju i zanimljive priče sa sjevera Crne Gore.
U razgovoru za naš portal, Kristina govori o svojim počecima, putu od poezije do društvenih mreža, izazovima influensinga, životu i radu u manjoj sredini, ali i poruci koju želi da pošalje mladima koji tek traže svoj put.
Kristina, kako bi sebe predstavila nekome ko te prvi put upoznaje?
Rekla bih da sam prije svega kreativna osoba koju je uvijek zanimalo više stvari nego što je moguće staviti u jednu biografiju. Pišem poeziju, objavila sam dvije knjige i trenutno pišem treću. Bavim se društvenim mrežama i digitalnim marketingom, a uz sve to već godinama pokušavam da studiram medicinu, što je možda najbolji dokaz da moj život nije uvijek išao pravolinijski.
Oduvijek sam imala potrebu da stvaram i da ono što osjećam pretvaram u riječi, slike i priče. Društvene mreže su mi kasnije dale prostor da sve to povežem sa ljudima i da od nečega što je počelo kao ljubav prema stvaranju napravim i posao.
Kada bih morala da se predstavim jednom rečenicom, rekla bih da sam neko ko još uvijek traži i gradi svoj put, ali je usput naučio da nije problem ako taj put ne izgleda onako kako je prvobitno zamišljen.
Kako je počela tvoja priča na društvenim mrežama?
Moja priča je počela mnogo prije nego što sam društvene mreže počela da doživljavam kao posao. Poezija je zapravo bila moj prvi način da se obratim ljudima. Pisala sam, objavljivala i vremenom okupila ljude kojima su moje riječi značile nešto.
Društvene mreže su mi u početku bile samo produžetak tog svijeta. Kasnije sam počela da dijelim i druge dijelove svog života – modu, svakodnevicu, putovanja, hranu, razmišljanja i stvari koje volim. Vremenom sam shvatila da ljudi ne prate samo sadržaj, već i osobu koja stoji iza njega.
Kada si shvatila da influensing može biti više od hobija?
Mislim da je to došlo postepeno. U jednom trenutku sam shvatila da vrijeme koje ulažem u snimanje, fotografisanje, montažu, komunikaciju sa brendovima i osmišljavanje sadržaja zapravo predstavlja ozbiljan rad.
Kada su počele da mi se javljaju kompanije i kada sam dobila priliku da radim kampanje i projekte koji nisu bili samo obična objava na Instagramu, već su zahtijevali ideju, produkciju i strategiju, shvatila sam da od toga može da se napravi ozbiljan posao.
Danas influensing ne posmatram samo kao to da budete neko koga ljudi prate, već kao spoj kreativnosti, marketinga, komunikacije i preduzetništva.
Koliko je život i odrastanje u Beranama uticalo na tvoju ličnost i karijeru?
Berane je mnogo više dio mene nego što sam možda ranije bila svjesna. Kada odrastate u manjoj sredini, ljudi vas često vrlo rano „upoznaju“ i formiraju sliku o vama. To nekada može biti ograničavajuće, ali vas istovremeno nauči da morate sami da pronađete svoj glas.
Mislim da mi je upravo Berane dalo određenu tvrdoglavost da radim ono što osjećam da je moje, čak i kada to nije nešto što je uobičajeno za sredinu iz koje dolazim.
Danas mi je posebno drago kada mogu da radim projekte koji imaju veze sa Beranama. Kroz projekat „Otkrij Berane“ shvatila sam koliko toga imamo što možda ni sami dovoljno ne primjećujemo – ljude, domaćinstva, prirodu, tradiciju i priče koje vrijedi pokazati drugima.
Da li si na početku imala podršku porodice i prijatelja?
Imala sam podršku, ali kao i kod većine ljudi koji krenu nekim neobičnijim putem, bilo je i nerazumijevanja. Kada kažete da želite da se bavite društvenim mrežama, posebno prije nekoliko godina, ljudima to često zvuči kao nešto prolazno ili neozbiljno.
Mislim da je najteži dio bio dokazati, prije svega sebi, da ono što radim može da ima vrijednost. Podrška mnogo znači, ali na kraju morate sami da iznesete svoje odluke, rizike i neuspjehe.
Šta je, po tvom mišljenju, najvažnije za uspjeh na društvenim mrežama?
Autentičnost je veoma važna, ali sama po sebi nije dovoljna. Mislim da je danas potrebno imati disciplinu, razumijevanje publike, dobru komunikaciju i spremnost da stalno učite.
Društvene mreže se mijenjaju gotovo svakodnevno. Ono što je funkcionisalo prije godinu dana možda danas više ne funkcioniše, zato ne vjerujem u jednu univerzalnu formulu uspjeha.
Ali vjerujem u jednu stvar – morate imati nešto svoje. Možete pratiti trendove, ali ako nemate lični pečat, teško je da će ljudi dugoročno zapamtiti baš vas.
Koliko je danas teško izdvojiti se među velikim brojem influensera?
Veoma je teško. Danas svako može da napravi profil, snimi kvalitetan video i preko noći dobije veliku pažnju. Zato mislim da više nije dovoljno biti samo lijep, imati dobru kameru ili pratiti trendove. Ljudi danas imaju ogroman izbor sadržaja i morate im dati razlog da se vrate baš vama.
Ja se, međutim, trudim da na druge influenserke ne gledam isključivo kao na konkurenciju. Naprotiv, postoje koleginice kojima se iskreno divim i od kojih mnogo učim. Žana Savićević i Jovana Jovanović su među onima koje pratim i kojima se ugledam.
Mislim da je sasvim u redu da imate nekoga ko je uspješniji od vas, jer vas to može motivisati da budete bolji, a ne nužno učiniti nesigurnim. Posebno mi znači što među koleginicama postoji podrška, jer niko ne gradi karijeru potpuno sam.
Na kraju, želim da ljudi koji me prate imaju osjećaj da poznaju moj glas, moj način razmišljanja i energiju koju donosim. Možda ne mogu biti prva u svemu, ali mogu biti svoja – i mislim da je upravo to ono što dugoročno izdvaja čovjeka.
Koliko vremena i truda stoji iza sadržaja koji tvoji pratioci svakodnevno gledaju?
Mnogo više nego što se vidi.
Jedan kratak Reel može izgledati kao 30 sekundi nečijeg dana, a iza njega mogu da stoje ideja, scenario, snimanje, više pokušaja, izbor kadrova, montaža, muzika, titlovi, pisanje opisa, komunikacija sa klijentom i analiza rezultata.
A postoji i ono što se ne vidi – stalno razmišljanje o sadržaju. Kada se bavite ovim poslom, ideje često nosite sa sobom i kada niste za kompjuterom ili kamerom.
Kako biraš brendove i saradnje koje ćeš prihvatiti?
Prije svega, mora da postoji neka vrsta prirodne veze između mene i proizvoda ili usluge koju predstavljam. Ne bih voljela da preporučujem nešto u šta sama ne vjerujem samo zato što je riječ o plaćenoj saradnji.
Važno mi je i da imam slobodu da sadržaj prilagodim svom načinu komunikacije. Smatram da publika vrlo brzo prepozna kada neko nešto govori samo zato što je dobio novac za to.
Dugoročno mi je mnogo važnije da sačuvam povjerenje ljudi koji me prate nego da prihvatim svaku saradnju koja mi se ponudi.
Koliko ti je važno da ostaneš autentična u svijetu društvenih mreža?
Veoma mi je važno. Zapravo, mislim da je to jedna od najvećih borbi na društvenim mrežama.
Kada stalno gledate šta drugi rade, lako počnete da se pitate da li biste i vi trebalo da izgledate, govorite ili živite na isti način. Algoritam vas stalno podstiče da se prilagođavate.
Ali ja ne želim da napravim verziju sebe koja je savršena za internet, a meni strana u stvarnom životu.
Autentičnost ne znači da morate sve pokazati. Za mene ona znači da ono što odlučim da pokažem zaista pripada meni.
Kako se nosiš sa negativnim komentarima i kritikama?
Nekada bolje, nekada lošije. Mislim da bi bilo neiskreno reći da čovjek postane potpuno imun na tuđe mišljenje.
Ali vremenom naučite da razlikujete kritiku od tuđe potrebe da vas povrijedi. Ako mi neko kaže nešto iz čega mogu da naučim, prihvatiću to. Ako je komentar samo pokušaj omalovažavanja, ne moram da ga unesem u svoj život.
Jedna od najvažnijih stvari koju sam naučila jeste da ne mora svako ko ima mišljenje o vama imati i pravo na vaš odgovor.
Vremenom sam shvatila da je tuđe mišljenje o nama često mnogo više slika onoga ko ga izgovara nego objektivna slika nas samih. Zato mi je važno da čujem šta ljudi imaju da kažu, ali ne i da svoju vrijednost određujem na osnovu toga.
Isto tako, trudim se da ni pohvale ne postanu nešto od čega zavisim. Lijepo je kada vas ljudi vole i podržavaju, ali mislim da je najvažnije da čovjek zna ko je i kada aplauz izostane.
Koliko je teško napraviti granicu između privatnog života i onoga što dijeliš sa pratiocima?
Prilično teško, pogotovo kada gradite profil na ličnosti, a ne samo na proizvodima.
Ljudi žele da upoznaju osobu iza ekrana, ali postoji velika razlika između bliskosti i potpunog izlaganja. Danas mi je mnogo važnije da naučim šta želim da zadržim samo za sebe.
Ne mislim da moram da pokažem svaki trenutak svog života da bih bila autentična. Naprotiv, mislim da neke stvari upravo dobijaju vrijednost zato što ostaju samo naše.
Da li je teže graditi karijeru influensera iz manjeg grada poput Berana?
Teže je u nekim aspektima, ali mislim da to može biti i prednost.
U većim gradovima imate više događaja, kontakata, kompanija i prilika da upoznate ljude iz industrije. U manjoj sredini toga ima manje.
Ali, s druge strane, upravo činjenica da dolazite iz manjeg grada može da vas izdvoji. Ne želim da izgledam kao neko ko pokušava da kopira sadržaj velikih svjetskih influensera. Želim da se u mom sadržaju osjeti odakle sam.
Mislim da danas možete sjedjeti u Beranama i napraviti sadržaj koji će za nekoliko sati vidjeti neko u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu ili bilo gdje drugo. Internet je tu granicu prilično pomjerio.
Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o influenserima?
Da je to lak posao.
Ljudi vide fotografiju, lijepu odjeću, putovanje ili snimak od nekoliko sekundi i pomisle da je to cijeli posao. Ne vide sate rada iza toga, niti pritisak da stalno morate biti kreativni.
Druga zabluda je da influenser nema „pravi posao“. Ako od svog sadržaja zarađujete, pregovarate sa klijentima, vodite kampanje, pravite strategiju, snimate, montirate, pišete i odgovarate za rezultate – to jeste posao.
Samo je drugačiji od onoga na šta smo navikli.
Gdje vidiš sebe i svoju karijeru za pet godina?
Voljela bih da za pet godina ne budem samo „influenserka“, već da iza sebe imam izgrađen kreativan posao koji može da postoji i mimo samih društvenih mreža.
Voljela bih da nastavim da pišem, objavljujem poeziju, radim na većim kreativnim i turističkim projektima, razvijam svoj brend i budem neko ko može da otvara prostor i drugim mladim ljudima iz Crne Gore.
A što se tiče društvenih mreža, voljela bih da budem prepoznatljiva po tome što sam uspjela da napravim nešto svoje, a ne po tome što sam pratila ono što je već napravio neko drugi.
Za kraj, koju poruku bi poslala mladima koji žele da ostvare svoje snove i izgrade karijeru na društvenim mrežama?
Kao što uvijek kažem drugima – nemojte čekati da budete potpuno spremni i ne dozvolite da vam neko umjesto vas definiše uspjeh.
Mislim da sam i sama mnogo puta čekala pravi trenutak, dovoljno znanja, dovoljno novca, dovoljno samopouzdanja ili potvrdu da je nešto što želim zaista moguće. A vrijeme prolazi dok čekamo da postanemo „spremni“.
Počnite sa onim što imate. Učite usput. Biće dana kada ćete sumnjati u sebe, biće ljudi koji neće razumjeti šta radite i biće pokušaja koji neće uspjeti.
Ali nemojte dozvoliti da vas tuđe mišljenje natjera da odustanete od života koji želite.
I još nešto – ne morate odmah znati gdje ćete završiti. Dovoljno je da znate da ne želite da ostanete tamo gdje ste sada.
Priča Kristine Babić pokazuje da profesionalni put ne mora uvijek biti unaprijed isplaniran i pravolinijski. Od poezije i prvih objava na društvenim mrežama, preko digitalnog marketinga i saradnje sa brendovima, do projekata koji promovišu njen rodni grad, Kristina svoj put gradi spajajući kreativnost, rad i želju da ostane dosljedna sebi.
Iako društvene mreže često stvaraju sliku brzog uspjeha, njen primjer podsjeća da iza svakog sadržaja stoje ideje, vrijeme, disciplina i kontinuirano učenje.
Njena poruka mladima je jednostavna, ali snažna: ne čekati savršen trenutak, početi sa onim što imamo i ne dozvoliti da tuđa mišljenja određuju naše mogućnosti.