Centar za logistiku i pametne gradove Crne Gore (CLPG) nedavno je počeo sa radom u Beranama, sa ciljem da kroz znanje, podatke, istraživanja i konkretne projekte doprinese razvoju sjevera Crne Gore.
Osnivanje Centra dolazi u trenutku kada se o razvojnim potencijalima sjevera govori više nego ikada, ali istovremeno ostaju brojni izazovi – od odlaska mladih i nedostatka radnih mjesta, do nedovoljne povezanosti znanja, privrede, institucija i infrastrukture.
Zašto je baš Berane izabrano kao mjesto iz kojeg će krenuti ova inicijativa, šta zapravo znači “pametni grad”, na koji način CLPG želi da doprinese razvoju sjevera, ali i zbog čega bi najveći neiskorišćeni resurs ovog područja mogli biti ljudi – neke su od tema o kojima smo razgovarali u ovom intervjuu.
Centar za logistiku i pametne gradove Crne Gore nedavno je počeo sa radom u Beranama. Zašto baš Berane i zašto baš sada?
Zato što mislim da se predugo navikavamo na ideju da ozbiljne inicijative moraju nastajati negdje drugo.
Berane nije izabrano slučajno. To je grad iz kojeg dolazim, ali i grad koji ima dovoljno problema da bude zanimljiv za ozbiljan rad, a istovremeno dovoljno potencijala da pokaže šta se može promijeniti kada počnete drugačije da razmišljate.
Ne želimo da dokazujemo da Berane može postati Podgorica. Ne treba ni da postane.
Želimo da pokažemo da jedan grad na sjeveru može da bude mjesto iz kojeg nastaju znanje, projekti i rješenja koja imaju vrijednost i izvan njegovih granica.
Da li je CLPG privatna organizacija ili je riječ o saradnji sa organima lokalne samouprave?
CLPG je nezavisna nevladina organizacija, osnovana kao samostalna inicijativa. Nije dio lokalne samouprave niti je osnovan od strane Opštine Berane.
Ali od početka nam je ideja da ne budemo organizacija koja djeluje sama za sebe. Ako želimo da pravimo ozbiljne projekte, saradnja sa lokalnim samoupravama, državnim institucijama, fakultetima, privredom i stručnjacima nije dodatak – ona je neophodna.
Posebno nam je važno da Berane bude prostor u kojem ćemo moći da testiramo i razvijamo konkretne ideje, ali bez zatvaranja Centra samo u lokalni okvir.
Sam naziv Centra zvuči prilično široko. Šta zapravo podrazumijevate pod logistikom i pametnim gradovima?
Logistika je mnogo više od kamiona, skladišta i transporta.
Grad je ogroman sistem tokova: ljudi se kreću, roba se kreće, informacije se kreću, javne službe rade, privreda zavisi od infrastrukture, a svaka loša veza između tih elemenata proizvodi gubitak vremena, novca ili kvaliteta života.
Pametan grad, sa druge strane, nije grad koji ima najviše aplikacija.
Za mene je pametan grad onaj koji zna šta mu se dešava i donosi odluke na osnovu toga.
Tehnologija može pomoći, ali prvo mora postojati pitanje koje želimo da riješimo.
U jednom od Vaših tekstova naveli ste da “Sjever Crne Gore nije periferija. Samo je tako organizovan.” Šta ste time željeli da poručite?
Da geografija nije sudbina.
Jedan prostor postaje periferija kada nema dovoljno tokova ljudi, robe, kapitala, znanja i prilika.
Mi godinama pričamo o ogromnim potencijalima sjevera. I zaista ih imamo. Ali potencijal koji nije povezan u sistem ostaje samo potencijal.
Možemo govoriti o poljoprivredi, turizmu, energetici, šumama, putevima i investicijama. Ali pravo pitanje je kako sve to povezujemo.
Možemo napraviti put.
Ali moramo znati i šta će tim putem prolaziti.
Tu počinje razvojna logistika.
Da li to znači da smatrate da se razvoj sjevera do sada pogrešno posmatrao?
Ne bih CLPG gradio na kritici onoga što je neko radio prije nas.
Mnogo je korisnije pitati šta možemo uraditi bolje od ovog trenutka nadalje.
Sjeveru sigurno trebaju investicije i infrastruktura, ali mu jednako trebaju podaci, povezivanje, kvalitetni projekti i ljudi koji mogu te projekte da pripreme i sprovedu.
Velike ideje nijesu problem.
Problem nastaje kada između ideje i realizacije ne postoji sistem.
CLPG upravo želi da radi u tom prostoru između problema i konkretnog rješenja.
Sa kojim partnerima i organizacijama očekujete saradnju?
Očekujemo saradnju sa više različitih sektora.
Sa lokalnim samoupravama, jer se mnogi problemi kojima se bavimo rješavaju upravo na lokalnom nivou.
Sa fakultetima i akademskom zajednicom, jer bez ozbiljne metodologije i znanja nema kvalitetnih projekata.
Sa državnim institucijama, posebno u oblastima regionalnog razvoja, infrastrukture, digitalizacije, održivosti i zapošljavanja.
I sa privredom i tehnološkim kompanijama, jer projekti moraju imati praktičnu vrijednost, a ne ostati samo na nivou analiza i dokumenata.
Već sada razgovaramo o mogućim oblicima saradnje sa akademskim i institucionalnim partnerima, ali ne želimo partnerstva radi logotipa na papiru. Mnogo nam je važnije da svako ko uđe u projekat ima jasnu ulogu i stvarni doprinos.
Okvirno, da približite javnosti, o kakvim se projektima radi?
Riječ je o projektima koji povezuju znanje, podatke i konkretne razvojne probleme.
Jedan pravac je već pomenuta “Mapa znanja sjevera” – ideja da sistematski utvrdimo koja znanja i kompetencije postoje na sjeveru Crne Gore i kako ih povezati sa privredom, institucijama i budućim projektima.
Drugi pravac odnosi se na gradske i lokalne sisteme: kako se ljudi i roba kreću, kako se koristi prostor, gdje postoje uska grla i kako se mogu bolje organizovati mobilnost, logistika i infrastruktura.
Treći pravac su istraživački i razvojni projekti koji uključuju podatke, digitalne alate i savremene modele upravljanja gradovima i regionima.
Ne želimo da krenemo sa deset velikih obećanja odjednom. Radije ćemo uzeti nekoliko konkretnih problema, dobro ih analizirati i za njih ponuditi rješenja koja mogu da se sprovedu.
Cilj je da CLPG ne bude mjesto koje proizvodi ideje radi ideja, nego projekte koji mogu da ostave rezultat.
Kako je javnost reagovala na osnivanje Centra?
Mnogo snažnije nego što sam očekivao.
Ali meni možda nijesu najzanimljiviji ni pregledi tekstova ni reakcije na društvenim mrežama.
Za svega nekoliko dana javili su nam se ljudi različitih struka i poslali vrlo ozbiljne biografije. Ljudi sa obrazovanjem, iskustvom i znanjem koji trenutno nijesu profesionalno angažovani onoliko koliko njihove kompetencije zaslužuju.
To me je natjeralo da razmišljam o jednom mnogo širem problemu.
Mi stalno govorimo šta sjever nema.
Možda bismo konačno morali da izmjerimo šta sjever ima.
Na šta konkretno mislite?
Na znanje.
Godinama mapiramo puteve, resurse, objekte, turističke potencijale i investicione zone.
A gdje je mapa ljudi?
Koji stručnjaci žive na sjeveru Crne Gore? Šta znaju? Kakvo iskustvo imaju? Ko poznaje informacione tehnologije, energetiku, logistiku, ekonomiju, ekologiju, evropske projekte, strane jezike? Koliko sposobnih ljudi trenutno postoji, a nijesu povezani sa projektom ili poslom u kojem bi njihovo znanje stvaralo vrijednost. Mislim da je to ozbiljno razvojno pitanje.
Najveći neiskorišćeni resurs sjevera možda nijesu ni šume ni voda.
Možda su to ljudi.
Da li CLPG planira nešto konkretno u tom pravcu?
Da. Razmišljamo o projektu koji bi sistematski mapirao znanja i kompetencije na sjeveru i pokušao da ih poveže sa potrebama privrede, institucija i budućih razvojnih projekata.
Ne kao još jednu evidenciju nezaposlenih.
Nego kao mapu kapaciteta.
Ako kompanija ili institucija sjutra traži određeni stručni profil, trebalo bi da znamo da li takvo znanje već postoji ovdje.
Ako ne postoji, onda znamo šta treba razvijati.
Ako postoji, a niko ga ne koristi, onda imamo drugi problem.
Oba se mogu rješavati tek kada imamo podatke.
Da li imate ambiciju da CLPG zapošljava takve ljude?
Naravno da bih volio da jednog dana Centar može da otvara radna mjesta.
Ali bilo bi neozbiljno da danas obećavam nešto za šta trenutno nemamo finansijske uslove.
Naš prvi zadatak je da napravimo kvalitetne projekte, izgradimo partnerstva i obezbijedimo sredstva.
Onda će kroz te projekte dolaziti i mogućnosti za angažovanje ljudi.
Šta želite da CLPG bude za nekoliko godina?
Ne želim ogromnu organizaciju radi ogromne organizacije.
Volio bih da bude mjesto kome se ljudi obraćaju kada imaju ozbiljan problem koji zahtijeva analizu, znanje i projekat.
Mjesto koje može da spoji fakultet, privredu, lokalnu samoupravu, državu i stručnjake oko konkretne stvari.
Ako uspijemo da iz Berana napravimo organizaciju koja može da okupi ljude koji inače ne bi sjedjeli za istim stolom, mislim da smo već napravili mnogo.
A ako iz tih razgovora nastanu projekti, investicije ili nova radna mjesta – onda smo uradili ono zbog čega Centar postoji.
Šta biste poručili mladim ljudima iz Berana koji razmišljaju da odu?
Nikome ne bih govorio da mora da ostane.
Čovjek ima pravo da ode tamo gdje vidi bolju priliku za sebe i svoju porodicu.
Ali volio bih da jednog dana odlazak bude izbor, a ne jedina racionalna mogućnost.
To nećemo postići parolama o tome kako mladi treba da ostanu.
Postići ćemo onda kada znanje počne da ima vrijednost, kada sposobnost otvara vrata i kada čovjek može da vidi budućnost tamo gdje je odrastao.
Sjever neće sačuvati ljude tako što će ih pozivati da ostanu.
Sačuvaće ih kada im napravi razlog da ostanu.
To je mnogo teži posao.
Ali jedino taj posao vrijedi raditi.
Pokretanje Centra za logistiku i pametne gradove Crne Gore u Beranama otvara pitanje o tome kako razvoj sjevera može da se posmatra iz drugačije perspektive – ne samo kroz investicije i infrastrukturu, već i kroz znanje, podatke, povezivanje i konkretna rješenja.
Ideja CLPG-a, kako ističe sagovornik, nije da proizvodi velika obećanja, već da probleme pretvara u projekte koji mogu biti realizovani. Poseban akcenat stavljen je na “Mapu znanja sjevera”, odnosno pokušaj da se utvrdi koji ljudski potencijal već postoji na sjeveru Crne Gore i kako ga povezati sa privredom, institucijama i novim razvojnim prilikama.
Poruka mladima možda najbolje oslikava i širu filozofiju Centra: nije dovoljno govoriti ljudima da ostanu. Potrebno je stvoriti uslove zbog kojih će željeti da ostanu.
Jer, kako je sagovornik poručio, “Sjever neće sačuvati ljude tako što će ih pozivati da ostanu. Sačuvaće ih kada im napravi razlog da ostanu.”