Jutro u Beranama osvanulo je okupano suncem, ali uz onu svježinu koja jasno podsjeća da se ljeto polako povlači i da predstoje mirniji, hladniji dani.
Sunčevi zraci obasjavaju ulice i okolna brda, dok je vazduh svjež i prijatan, gotovo oštar za one koji su iz toplijih dana navikli na laganiju jutarnju odjeću.
Grad se polako budi. Ulice postaju sve prometnije, automobili prolaze, a ljudi užurbano kreću prema svojim obavezama. Neko ide na posao, neko završava jutarnju kupovinu, roditelji ispraćaju djecu, dok se na ulicama susreću poznata lica i razmjenjuju kratki jutarnji pozdravi. Sve ima svoj ritam – bez prevelike žurbe, ali dovoljno živ da se osjeti kako novi dan već uveliko traje.
U centru grada vlada uobičajena jutarnja atmosfera. Kafići polako pune terase i stolove, iz pekara se širi miris svježeg peciva, a razgovori uz prvu jutarnju kafu miješaju se sa zvukom saobraćaja. I dok sunce daje danu toplinu i vedrinu, svjež vazduh podsjeća da će jutra ubuduće biti sve hladnija.
Berane u ovakvim jutrima imaju posebnu atmosferu – spoj sunca, svježeg vazduha, mirnijeg početka dana i svakodnevnog života koji neumorno teče. Grad možda još uvijek nije potpuno zagrijan od jutarnjeg sunca, ali se život već odavno zahuktao.
Još jedan običan, a opet poseban dan počinje. Ljudi odlaze svojim putem, svako sa svojim planovima, obavezama i brigama, dok iznad grada sija sunce i daje ovom svježem septembarskom jutru jednu lijepu, vedru notu.