Povodom šest mjeseci od smrti dr Rajka Karličića, specijaliste ginekologije i akušerstva, Kliničko-bolnički centar Berane čuva uspomenu na ljekara koji je svojim znanjem, profesionalnom posvećenošću i ljudskim osobinama ostavio dubok trag u radu ustanove, među kolegama, pacijentima i sugrađanima.
Saopštenje uprave KBC Berane prenosimo integralno:
„Prošlo je šest mjeseci otkako nas je napustio dr Rajko Karličić, uvaženi ljekar, gospodstveni Beranac i čovjek čije je prisustvo ostavljalo trag i u profesionalnom i u ljudskom smislu. Njegovim odlaskom KBC Berane izgubio je mnogo više od vrsnog specijaliste ginekologije i akušerstva. Kao da je iz ove zdravstvene ustanove otkinut jedan njen dio, jedan oslonac koji se godinama gradio znanjem, iskustvom, odgovornošću i povjerenjem. Ostala je praznina među kolegama, među prijateljima i sugrađanima, ali i među brojnim pacijentkinjama kojima je njegova stručnost značila sigurnost, a smirenost i profesionalna vještina ulivale povjerenje u trenucima kada im je ono bilo najpotrebnije.
Rajko je pripadao onoj generaciji ljekara za koje medicina nije bila samo profesija, već poziv i ljudska obaveza. Znanje i iskustvo nosio je sa sigurnošću čovjeka koji poznaje svoj posao, a prema ljudima se odnosio sa mjerom, dostojanstvom i pažnjom. U njegovom radu prepoznavali su se ozbiljnost, predanost i odgovornost, osobine koje se ne stiču preko noći, već se potvrđuju godinama. Ali Rajko nije bio samo doktor. Bio je i gospodin, prijatelj, čovjek prepoznatljivog šarma i osmijeha koji je znao da unese vedrinu u svakodnevicu. Mnogi će ga pamtiti upravo tako – za stolom ispred kafea „Klok“, uz espreso, u kratkom predahu između obaveza, razgovora i susreta sa ljudima. Sa svojim karakterističnim osmijehom, nenametljivom elegancijom i gospodskim držanjem, bio je dio svakodnevne slike Berana. Slike koja je njegovim odlaskom ostala nepotpuna.
Upravo u tim naizgled običnim trenucima često se najbolje vidi koliko je neko značio svom gradu. Ne samo po onome što je radio, već i po načinu na koji je živio, susretao ljude, razgovarao i bio prisutan. Rajko je imao tu rijetku osobinu da ga čovjek pamti i po stručnosti i po ljudskosti, i po velikim profesionalnim dostignućima i po jednostavnim, toplim susretima koji život čine bliskim.
Najveću prazninu, ipak, osjeća njegova porodica, kojoj je pripadao najdublji i najličniji dio njegovog života. Njegov odlazak nenadoknadiv je gubitak i za sve one koji su ga voljeli, sa njim dijelili prijateljstvo, razgovore i godine života.
Šest mjeseci je prošlo, ali vrijeme samo potvrđuje da postoje ljudi čiji se značaj ne mjeri samo godinama provedenim među nama. Mjeri se tragom koji ostave, povjerenjem koje izgrade, dobrim djelima koja nastavljaju da žive i prazninom koja postane vidljiva tek kada ih više nema.
Dr Rajko Karličić ostaje u sjećanju svojih kolega kao pouzdan i posvećen ljekar, svojih pacijentkinja kao stručnjak kojem su povjeravale svoje zdravlje, svojih prijatelja kao čovjek sa kojim je bilo zadovoljstvo podijeliti razgovor i kafu, a Berana kao jedan od onih ljudi koji su svom gradu davali posebnu mjeru dostojanstva.
Nedostaje njegov osmijeh. Nedostaje njegova pojava. Nedostaje sigurnost koju je ulivao u bolnici i toplina koju je unosio u svakodnevne susrete.
Neki odlasci ne znače samo da je jedan život završen. Oni znače da je svijet koji smo poznavali ostao bez dijela sebe.
Možda će zato najviše nedostajati upravo oni obični trenuci koji za života djeluju sasvim jednostavno. Susret, osmijeh, nekoliko riječi i espreso za stolom ispred „Kloka“.
Konobari će i dalje donositi kafe. Ljudi će prolaziti, zastajati i razgovarati. A za tim stolom, u sjećanju onih koji su ga poznavali, uvijek će biti i Rajko.
Dragi Rajko, hvala ti za sve što si bio i za sve što si ostavio iza sebe — kao ljekar, kolega, prijatelj i čovjek. Neka ti je vječan pomen.“