Deficit poetskih tekstova predviđenih nastavnim programima za osnovnu školu i paradoksalno upitan umjetnički kvalitet izvjesnog broja onih koji su se od nedavno našli u čitankama za osnovce, problem je koji će u narednom periodu zahtijevati preispitivanje i rješavanje. Na to ukazuju profesori maternjeg jezika, prenosi Pobjeda.
,,Određeni broj poetskih tekstova u našim čitankama apsolutno nije valjanog kvaliteta. Stiče se utisak da su se autori trudili da uvaže slovensku sredinu i ubace neke hrvatske i druge autore, ali je problem što napravljeni izbor nije na zavidnom nivou, nije kvalitetan. Djeca se čude tim pjesmama.” – istakla je profesorica crnogorskog jezika i književnosti Osnovne škole ,,Sutjeska“ u Podgorici Gorica Klačar-Marković.
Ona napominje da je dajući više prostora poetskom tekstu, neophodno pažljivo praviti izbor koji, kako ističe, ne bi smio da isključi one autore koje je vrijeme potvrdilo i koji su dio antologijskih opusa.
,,Neosporno zadržati Šantića, Desanku, Vita Nikolića… provjerene pjesnike, dok neke pjesme koje nijesu prošle ispit vremena ne treba da zauzimaju prostor u čitankama. Ne eksperimentisati po svaku cijenu jer to što je taj tekst kratak i smješten u nekoliko strofa ne znači da može da bude bilo koji.” – navodi sagovornica.
Konstatujući da je izbor lirskih pjesama štur i da ih je za obradu programom predviđeno svega nekoliko, ona kao poseban nedostatak prepoznaje skraćivanje i sažimanje epskog poetskog opusa, koji je, kako kaže, gotovo marginalizovan.
,,Moramo sa djecom da razgovaramo i da im ponudimo i tekstove koji ukazuju na suštinu našeg bića, a to je prije svega epska tradicija. Djeca u prvi mah sa odbojnošću reaguju, nije im privlačno. Međutim, kada im se epska poezija približi, i lirska, naročito epska oni je baš zavole. Kada nauče nekoliko stihova u epskom desetercu raduju se, taj deseterac prosto iz njih izađe. On je imanentan nama, našem biću, to mi jesmo. Kroz stih uočavaju i shvataju i neke vrijednosti koje su se nekada njegovale, a to je suština, ako to izgubimo što smo onda mi?” – pita se profesorica Klačar Marković.
Da stih zavređuje više prostora u okviru savremenih nastavnih programa smatra i profesorica jezika i književnosti Osnovne škole ,,Radojica Perović“ Mirka Živković. Predlaže da bi izbor pjesama nekog od izabranih autora mogao da bude i dio programa lektire, od šestog do devetog razreda, koji u ovom trenutku potpuno isključuje poeziju.
,,Zašto ne vratiti Jesenjina ili nekog drugog pjesnika koji je njima razumljiv i prijemčiv, možda izbor iz poezije Dragana Radulovića. U jednom trenutku smo imali pokušaj sa Tagorom, ali njegovu poeziju djeca nijesu razumijevala.” – kaže Živković.
Ukazujući na vezu koja se ostvaruje na relaciji književni tekst/čitanje/opismenjavanje, Živković smatra da su skraćenjem programa, koji je značio i ukidanje jednog časa u šestom razredu, na štetu djece ,,žrtvovani“ časovi izražajnog čitanja i recitovanja.
,,Išlo se nauštrb književnosti jer u gramatičkom dijelu nema prostora. To je velika šteta i sigurna sam da to nije predložio neko iz ,,naše baze“ jer zna koliko su značili ti časovi.” – jasna je Živković