“Oni koji se penju stepenicama uspjeha nikad se ne žale da su ostali bez daha.” Upravo ovaj citat opisuje našeg mladog sugrađanina koji je veoma aktivan u društvu.
Hari Begović je budući brucoš, dobitnik diplome “Luča”, profesionalni fotograf, član Unije srednjoškolaca do skoro, ali i član Savjeta mladih Opštine Berane i Omladinskog kluba.
Ekipa portala Mladi Berana je razgovarala sa ovim ambicioznim mladićem o njegovim angažovanjima, projektima ali i profesionalnim bavljenjem fotografijom.
Kako si počeo da se baviš fotografijom?
Fotografija me je oduvijek zanimala, predstavljalo mi je fenomen šta sve fotoaparat može da zabelježi i kakva se bukvalno “čuda” mogu odraditi u softverima za editovanje nakon što prebacimo fotografije na računar. Prošle godine sam uspio da uštedim novca i kupim svoj prvi fotoaparat. Tako je i krenulo sve.
Da li fotografija predstavlja za tebe hobi ili obavezu?
Fotografija za mene na neki način predstavlja i hobi i obavezu u isto vrijeme. Kad kažem obaveza, mislim na klijente. Nije rijetkost da često budem pozvan da fotografišem neki događaj i normalno kad vam ljudi plate za vaše usluge oni i očekuju da dobiju što bolji rezultat. Nebitno koliki ste amater u ovom poslu, ukoliko ste već prihvatili poziv za posao, onda ga treba odraditi na što profesionalniji način. U tom smislu, fotografija predstavlja obavezu. Najviše volim da fotografišem kao hobi, jer još uvijek nijesam toliki profesionalac da bih radio toliko kao što rade “kolege” koji se duže bave ovim poslom. Kada fotografišem za svoju dušu, tada je najljepše provedeno vrijeme za fotoaparatom i računarom. Nemam obavezu da tuđe fotografije editujem, nemam rok do kad moram završito određeni posao za klijenta i slično. Slobodno mogu reći, da tada fotografije ispadaju onako kao što ja želim, tj. “Čuda” na ekranu. Posao sa klijentima je veoma inspirativan i pored navedenih stvari koje sam već pomenuo. Kroz rad upoznajem dosta ljudi, a i napravim veliki broj lijepih fotografija koje kačim na svom instagram profilu. Jednog dana planiram da napredujem u ovom segmentu života, samo da malo se uhodam u već sad budući studentski život i da prikupim novca za bolju opremu, jer kao što možda već znate, cijene foto opreme su enormno skupe, ali se kasnije vrati i duplo od uloženog.
Možeš li da podijeliš sa čitaocima neke savjete za dobre fotografije?
Što se tiče mog savjeta za pravljenje dobrih fotografija, kroz ovaj svoj amaterski rad mogu samo reći da osvetljenje igra glavnu ulogu u dobijanju fenomenalne fotografije. Za ljude koji fotografišu običnim telefonima, ovaj savjet bi bio dovoljan. Postoji tu još dosta stvari koje su presudne za dobijanje odlične fotografije, ali to je već “filozofija” za iskusnije.
Član si Savjeta mladih i Omladinskog kluba. Kako je sve to počelo?
Kad sam krenuo u prvi razred srednje škole, bukvalno je krenuo čitav moj srednjoškolski život. Postao sam član mnogih organizacija, uključen sam postao u život mladih u našoj opštini.
Tvoji utisci i impresije kao člana ovih organizacija?
Kroz moj rad sa raznim organizacijama, shvatio sam koliko je bitno biti uključen u sve aspekte života. Sve to mi je donijelo kao neku pripremu za buduće studije. Ne postoji osjećaj kojim bi zamenio onaj trenutak i euforiju kada organizujete neki događaj na nivou opštine i pola grada dodje da sve to isprati… To je nešto fenomenalno.
Član si i Unije srednjoškolaca Crne Gore. Na koji način je organizovan rad Unije, kako je to uticalo na tebe?
Što se tiče Unije srednjoškolaca, tu samo imam riječi hvale! To su mladi ljudi puni profesionalizma i snage iz koja donosi promjene srednjoškolcima koje će im omogućiti da sve svoje ambicije iskoriste na pravi način. Samim tim što utiču na srednjoškolce, indirektno i utiču na razvitak neke bolje Crne Gore sjutra. Unija srednjoškolaca Crne Gore okuplja sve srednjoškolce iz čitave Crne Gore kroz razne skupštine i treninge, u cilju jačanja učeničkih parlamenata. Svaka škola u Crnoj Gori ima po jednog ili dva delegata koji predstavljaju istu i oni su spona između svoje škole i Unije. Ja sam imao čast biti dio Unije srednjoškolaca i samim tim što sam već “bivši” srednjoskolac moje članstvo i tamo se završava. Ali, bez obzira na to, šta god bude trebalo, uvijek sam tu za Uniju!
Budući da si uključen u dosta projekata koji se tiču ovog grada, koju aktivnost ili projekat bi izdvojio?
Što se tiče projekata u kojima sam sve bio uključen, ne bih mogao izdvojiti neke, jer su svi bili toliko odlični i uspješni da ne znam ni sam. Ali ako bas moram, pomenuo bih “Veče posvećeno Draganu Nikoliću” na kome je bila rekordna posjećenost, zatim “Dan srednjoškolaca” i humanitarni koncert za malu Mašu za koju je uspješno prikupljen novac i koja već ide putem izlječenja u Turskoj.
Na koji način usklađuješ sve obaveze i druženje sa vršnjacima?
Sve se može kad se hoće. Najbitnije je biti dobro organizovan. Kad imate neki plan obaveza, onda se sve postiže. Vremena nemaju samo besposličari.
Je li rad u ovim organizacijama uticao na to da promijeniš mišljenje o mladima, aktivizmu mladih?
Naravno da jeste, zahvaljujući svom radu kroz omladinske organizacije, shvatio sam i koje bi mi studije najbolje “ležale”. Mislim da su mladi generalno u Crnoj Gori dosta zapostavljeni ali da se to takođe situacija indirektno popravlja na neki način.
Tvoji planovi za naredni period?
Moji planovi su da upišem studije i da se unapređujem na svim mogućim poljima. Želim da se oprobam u novim vodama koje mi život nosi.
Imaš li neku poruku za mlade?
Moja poruka za mlade bi glasila: “Budite pokretači promjena, jer mi mladi smo ključ!”
Ekipa portala Mladi Berana se zahvaljuje Hariju na izdvojenom vremenu uz želju da bude uspješan kao i do sada.