Kako bi konsolidovala javne finansije, Crna Gora nakon četiri godine ponovo uvodi udarnu mjeru-povećanje PDV-a. Tako ćemo od prvobitnog povećanja sa 17 na 19 odsto, od Nove godine imati novo i to 21 odsto, ali i veće akcize na ugalj i cigarete.
A sve to Vlada nam je saopštila juče na dan kada je naša zemlja primljena u porodicu najmoćnijih država. To je za ekonomsku analitičarku Anu Nives Radović vrlo simptomatično, ali i nepošteno prema građanima.
Prošli put je PDV sa 17 na 19 odsto povećan 2013. godine. Nakon četiri godine ovo je udarna mjera, prenosi CDM.
“U sjenci NATO integracija, ulaska u NATO, ceremonije, vijest o povećanju PDV-a zapravo je pogurana kao sporedna vijest i simptomatično je što je to urađeno. Pregovori sa MMF-om traju dovoljno dugo da se imalo vremena izvijestiti o ovome i prošle sedmice i ranije. MMF nije institucija koja igra na sopstveni rizik, jer od zemalja sa kojima ulazi u aranžmane traži isključivo tri stvari: otpuštanja, smanjenje zarada i povećanje PDV-a. Svi smo znali da će do ovoga doći. Vlada je svjesno izabrala ovaj datum.
Veći PDV znači i veće cijene i ugrožavanje životnog standarda građana. Ovaj porez se prebacuje na teret građana koji će sada sa istim i manjim platama moći da kupuju manje robe.
“Jasno je da svako povećanje PDV-a utiče na ukupne cijene, maloprodaju, automatski na pad životnog standarda. Povećanje od dva odsto nije mali iznos. To su značajna sredstva. No, to je nešto što nas je čekalo, samo je bilo pitanje vremena kada će da se primijeni. Da li je to prava mjera, vidjećemo. Situacija u javnim finansijama je dosta loša, da ne kažem kritična, pa je normalno da su morale da se preduzmu ove oštre mjere štednje koje kreću od 1.januara”, kazao je CdM-u ekonomski analitičar Siniša Lekić.
A Radović za naš portal jasno poručuje-povećanje PDV-a nije mjera štednje.
“Nove mjere koje Vlada uvodi pod izgovorom da je riječ o novim mjerama štednje prije svega su dokaz da Vlada uporno odbija da se suoči sa pravim problemom. Sve ono što se moglo uraditi prije sedam-osam godina, kada smo imali priliku da malo bolje konsolidujemo javne finansije, mi radimo sada. Riječ je o nečemu što je Vlada nazvala mjerama štednje, međutim ni na koji način povećanje PDV-a kao mjera koja nas sve pogađa ne može biti nazvana mjerom štednje. To je prije svega pokazivanje jedne nepristojnosti prema građanima, jer im podmećete nešto što je potpuno iracionalno. Sa druge strane, to je dokaz postojanja velikog neznanja u vođenju finansijske politike u Crnoj Gori. Prije svega, imamo stvari koje se kose sa stvarnim razumom, a oštećuju i privredu i standard građana”, kaže za CdM Radović.
Kada od Nove godine dođe do povećanja PDV-a postoje dvije mogućnosti koje direktno uništavaju domaću privredu i guraju je u sivu zonu.
“Kada se poveća PDV od januara naredne godine, trgovci imaju dvije opcije. Prva je da cijene prilagode povećanju PDV-a tako da njihova osnovica ostane ista, plus PDV. Znači, poskupljenje bi u ovom slučaju iznosilo 1,65 odsto. Ako je, na primjer, danas udio PDV-a u cijeni 19 eura, on će od januara iznositi 21 euro i proporcionalno tome će se mijenjati i ostale cijene, odnosno bile bi više 1,65 odsto. Tom logikom, kupac će se opredijeliti da li će kupovati te proizvode po ovom cijenama, što po ovim okolnostima nije dobro ni za čiji budžet. Sa druge strane, kupci imaju mogućnost da zadrže iste cijene, ali da se odreknu onog dijela zarade. On će onda biti prinuđen ili da smanjuje zarade zaposlenih ili da optušta, ili da štedi na kvalitetu na drugim stvarima, izbjegava one troškove koje treba da plati i na taj način njegov posao opet trpi”, objašnjava Radović.
Ovim činom, dodaje ona, guramo veliki broj privrednika u crno tržište jer će značajan dio njih pronalaziti načine da ne plaća PDV.