U navečerje Velikog časnog posta, u nedjelju 10. marta 2019, u manastiru Đurđevi Stupovi služena je večernja služba praštanja kojoj je prisustvovao NJegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije.
Sabranim vjernicima, sveštenstvu i monaštvu arhipastirskim slovom obratio se Vladika Joanikije, poželivši svima srećan i blagosloven post.
Istakao je da kada započinjemo post najvažnije je da obratimo pažnju na našu molitvu, kakva je naša molitva i koliko smo pažljivi u njoj.
„Svako će se naučiti tome ako nastoji, uzmite Molitvenik, uzmite Sveto pismo, to treba da vam budu osnovne knjige, a kada naučimo da se molimo, kada se duša nauči da razgovara sa Bogom živim, istinitim onda će Gospoda upoznati kao Spasitelja i Iskupitelja, kao Onoga Koji je došao u ovaj svijet i toliku ljubav, toliko čovjekoljublje projavio da je za svakog od nas, pojedinačno, krv svoju prolio, život svoj položio. Ta ljubav Božanska preporađa, ona od nas čini prave hrišćane“, kazao je Preosvećeni Episkop.
Pravi hrišćanin, dodao je Vladika, je onaj koji je upoznao Hrista kao Učitelja, ali još nije pravi hrišćanin, ako Ga nije poznao kao Spasitelja.
„I zato ovaj post ima dvije dimenzije: podvižničku, učiteljsku, ali, naročito, u toku Velike nedjelje, mi se sa Hristom srećemo kao sa svojim Spasiteljem. Cio post, pred kraj, doživljavamo kao pripremu da bismo se dostojno poklonili Krstu Hristovom, NJegovim stradanjima, NJegovoj žrtvi, grobu NJegovom živonosnom i da bismo pripremili svoju dušu za radost Vaskrsenja, dakle, da upoznamo Hrista vaskrslog, Spasitelja cijelog čovječanstva, svih pokoljenja“, ukazao je Vladika Joanikije.
Naš post, po riječima NJegovog Preosveštenstva, ima sadržinu, nije prazna priča o uzdržanju od tjelesne hrane, jer je to, naveo je Vladika, samo početak.
„Ovaj post koji je veoma strog ima, to se stalno naglašava, ono što je dimenzija duhovnog posta, to je da duša posti od zlobe, da izbacuje iz sebe sve loše sadržaje, a da unosi božansku istinu, božansku pravdu, božansku nauku, božansku ljubav, da se time obogati i da se time preporodi. Onda ulazimo u Veliku nedjelju, koja je, po svemu, izuzetna“.
„Kada dolazimo redovno na bogosluženja mi se osjećamo kao da smo u Nojevoj barci. Sigurni smo, jer nas Majka Crkva drži kao što majka drži dijete u svom naručju. Dijete u naručju svoje majke je sigurno, ono može da napreduje, ono se oblikuje, uzrasta. Čovjek je uvijek dijete i njegova majka prava je Crkva Božja koja ga njeguje stalno, hrani, krijepi, podiže, prosvjetljuje, uči, daje mu svoju ljubav“, istakao je Vladika Joanikije.
Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije je zatražio oproštaj od sabranog sveštenstva i vjernika.
Na kraju bogosluženja, kako nalaže crkveno pravilo i praksa Crkve pred početak Vaskršnjeg posta, pristupilo se međusobnom opraštanju grehova, sveštenoslužitelja i prisutnog vjernog naroda Božjeg.
