Alkohol je psihoaktivna supstanca. Kao i druge psihoaktivne supstance, utiče na psihičke funkcije organizma i izaziva psihičku i fizičku zavisnost.
Danas se alkoholizam smatra trećom bolešću savremenog svijeta, odmah iza srčanih i malignih oboljenja.
Procjene Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) su da 3% svjetskog stanovništva boluje od ove bolesti.
Alkoholizam prolazi kroz određene karakteristične faze: – eksperimentalna faza – u kojoj se mladi upoznaju sa alkoholom i nepisanim društvenim pravilima o pijenju, istražujući sopstvene granice. Većina prihvata društvena pravila sredine i prelazi u sledeću fazu. – faza integrisanog pijenja – predstavlja odobreno i prihvatljivo pijenje podsticano običajima i ceremonijama. Najveći broj osoba ostaje u ovoj fazi. – faza pretjeranog, problemskog pijenja – ovu fazu karakteriše često opijanje sa tjelesnim, psihičkim i socijalnim posljedicama po osobu. Prvi simptomi zavisnosti od alkohola ispoljavaju se u međuljudskim odnosima i profesionalnim aktivnostima. Manji broj osoba smanji količinu alkohola i uspije da se vrati na prethodnu fazu. Mnogo veći broj ostane duže ili kraće vrijeme u ovoj fazi, a zatim nastavlja do sledeće. – faza zavisnosti – zavisnost od alkohola obilježena je ujednačenom redovnom potrošnjom i znacima zdravstvenih poremećaja i društvenih problema (promjene ličnosti i ponašanja alkoholičara). Na kraju ove faze se javlja pad podnošljivosti alkohola. Dovoljne su sve manje količine alkohola da bi došlo do opijenosti.
Alkoholičar je osoba koja prekomjerno pije alkoholna pića, osoba kod koje je zavisnost od alkohola tolika da pokazuje znake psihičkih, fizičkih i socijalnih poremećaja.
Zašto ljudi uopšte uzimaju alkohol?
Alkoholizam je bolest koja nastaje postepeno i skoro nikad ne postoji samo jedan uzrok. Uzroci su mnogo složeniji i predstavljaju međusobno sadejstvo tri faktora: organizma, sredine i samog alkohola. Što se ovi faktori više preklapaju, veća je i šansa da neko postane osoba zavisna od alkohola.
Alkohol
Kao i svaka druga psihoaktivna supstanca, i alkohol ima adiktivni potencijal, tj. sposobnost da izazove zavisnost svakog živog organizma poslije određenog broja uzimanja.
Organizam
Što se organizma tiče, jednu osobu određuju njegove/ njene psihičke i fizičke karakteristike. Psihički razlozi zbog kojih neko posegne za alkoholom mogu biti: neke crte ličnosti kao što su nedostatak samopouzdanja, emocionalna nestabilnost, socijalna nezrelost, ali i ozbiljniji psihički problemi i psihijatrijski poremećaji. A situacije koje vode alkoholu su: „pomoć” u stresnim situacijama, način „rješavanja” problema, napetosti, nesklad između želja i mogućnosti (frustracija), kao način da se „popravi” raspoloženje ili ublaži patnja, takođe i poremećaji u međuljudskim odnosima, razvod, smrt bliske osobe, samački život, gubitak posla i duža nezaposlenost.
Naravno da i fizičke karakteristike imaju uticaja: genetske karakteristike (nasljedni faktor), pol (ženski organizam je znatno podložniji dejstvu alkohola – ženama treba manja količina da bi postigle pijanstvo i treba im manje vremena da steknu zavisnost), etnička pripadnost…
Sredina
Kada posmatramo sredinu kao faktor nastanka alkoholizma, uočavamo tri elementa: porodicu, radnu sredinu – školu i širu socijalnu sredinu. Faktori unutar porodice su: učenje obrazaca ponašanja od roditelja, porodični problemi i manjak komunikacije. Po istraživanjima, 80% svih osoba koje boluju od alkoholizma dolazi iz porodica u kojima je neko već bio zavistan od alkohola.
Za školu značajan je uticaj vršnjaka. Tokom odrastanja važna je pripadnost grupi vršnjaka koja nameće upotrebu alkohola kao način iskazivanja zrelosti, hrabrosti i izdržljivosti. Takođe, mladi u doba odrastanja eksperimentišu sa raznim psihoaktivnim supstancama, pa tako i sa alkoholom, a tome doprinose nejasne vaspitne poruke o štetnosti alkohola i premalo jasnih pravila o pijenju. U radnoj sredini od uticaja je svakodnevni kontakt sa alkoholom (konobari, menadžeri, terenski radnici, trgovački putnici, i sl.). U široj socijalnoj sredini pijenje alkohola pospješuju društveni običaji, liberalan stav društva prema pijenju alkohola, opšteprihvaćene norme ponašanja, velika dostupnost alkoholnih pića i agresivnost industrije alkoholnih pića.
Kako alkohol djeluje na naš organizam?
Alkohol prelazi iz organa za varenje u krvotok cijelom dužinom puta od usta do želuca. Prelaz alkohola u krv zove se resorpcija i traje oko jedan sat. Resorpcija je brža ako je želudac prazan, ako se unosi dodatna tečnost ili se piće razrjeđuje, ako je piće toplo, i ako u piću ima ugljen dioksida (gazirana pića).
Par minuta po konzumaciji alkohol krvotokom dospijeva u razne organe i tkiva. Od svih organa najviše dospijeva u mozak, jetru, bubrege i mišiće. U jetri se razgrađuje 90 % alkohola, a 10% se eliminiše putem izdahnutog vazduha, znoja i mokraće. U mozgu, jetri i bubrezima ostaju duže vrijeme otrovne supstance koje nastaju razgradnjom alkohola (acetaldehid i radikali sirćetne kiseline) koje se nakupljaju i mogu da izazivaju psihičke i fizičke posljedice upotrebe alkohola. Potrebno je oko 60 minuta da se razgradi jedna čašica žestokog pića, jedna čaša vina ili jedna flaša piva (0,5 l).
Koje su posljedice dugotrajnog konzumiranja alkohola?
Psihičke posljedice:
– oštećenje nervnog sistema – odumiranje nervnih ćelija u kori mozga i nervnih struktura u dubini mozga. Oštećenja uzrokuju promjene ličnosti, gubitak kontrole, zaboravnost i konačno potpuno umno i moralno propadanje. – psihički poremećaji – javljaju se najprije u porodici, kasnije i u školi ili na poslu. Oni se prepoznaju u poremećaju međuljudskih odnosa uz karakterističnu promjenljivost raspoloženja alkoholičara. Sledeću fazu karakteriše neraspoloženje kada nema alkohola ili osjećaj griže savjesti nakon pijenja. Ovo može da se zavriši i samoubistvom. Posljednju fazu predstavlja alkoholno ludilo (delirium tremens alcoholicum). Ono se karakteriše: slabošću, malaksalošću, drhtavicom, žestokim nemirom, potpunim gubitkom orjentacije u vremenu i prostoru, čulnim obmanama – halucinacijama.
U ovom stanju osoba može biti agresivna i opasna po sebe i okolinu naročito ako se javi osjećanje progonjenosti. Delirijum se može završiti i smrtno pogotovo ako se ne javlja prvi put.
Fizičke posljedice:
Organi za varenje – oštećenju organa za varenje prethodi povećano lučenje želudačne kiseline. Lučenje kiseline se kasnije smanjuje te je praćeno mučninom i povraćanjem. Alkohol osim želuca, oštećuje sluzokožu usne duplje, ždrijela, jednjaka, a u kasnijim fazama česta je i pojava zloćudnih tumora. Alkohol može uzrokovati oštećenje gušterače koje može biti po život opasno, a može ostaviti i trajne posljedice.
Jetra – jetra je organ u kome se razgrađuje gotovo sav alkohol. Alkohol dovodi do oštećenja i propadanja ćelija jetre. Najprije se javlja masna infiltracija jetre.
Ciroza jetre javlja se kao krajnji stadijum nakon višegodišnjeg pijenja. To je teška i neizlječiva bolest od koje umire veliki broj alkoholičara. Dugotrajna ciroza može dovesti do raka jetre.
Nervni sistem – i male količine alkohola mogu dovesti do zapaljenja nerava. Blaža forma upale manifestuje se tegobama u rukama i nogama: trnjenjem, bockanjem, bržim zamaranjem, gubitkom snage, usporavanjem refleksa, grčevima i bolovima u mišićima. U uznapredovalom stadijumu može doći do djelimične i potpune oduzetosti mišića.
Kardio-vaskularni sistem – veće količine alkohola uzrokuju ubrzano zakrečenje krvnih sudova što može dovesti do infarkta srca i moždanog udara.
Reproduktivni sistem – dugotrajno pijenje alkohola kod muškaraca može dovesti do impotencije i smanjenog razvoja spermatozoida, što može dovesti do neplodnosti. Kod žena pijenje alkohola tokom trudnoće može da dovede do oštećenja ploda sa mogućim trajnim posljedicama.
Koža – alkohol dovodi do karakterističnog oštećenja lica, naročito kod djevojaka. Koža postaje grublja, ispod očiju se javljaju kesasti podočnjaci, oko nosa se javljaju ispucali kapilari. Često se javljaju i druge kožne promjene.
Koju vrstu zavisnosti izaziva alkohol?
Alkohol izaziva i fizičku i psihičku zavisnost. Fizička zavisnost se ogleda u apstinencijalnoj krizi kada alkoličar/ka ne uzme alkohol. Tada dolazi do drhtavice, preznojavanja, nesanice, nervoze, razdražljivosti, mučnine, povraćanja, glavobolje i opšte slabosti. Ovo stanje je često praćeno delirijumom i epileptičnim napadima. Psihička zavisnost se ogleda u neodoljivoj želji za alkoholom.
Tokom upotrebe alkohola razvija se i tolerancija. To znači da su potrebne sve veće količine alkohola da bi se osoba „napila”. To važi do završne faze alkoholizma kada je organizam iscrpljen do krajnje mjere pa tolerancija opada i potrebno je sve manje pića da bi se osoba napila.
Teško pijanstvo se može završiti i smrću
Zavisno od koncentracije, razlikuje se i dejstvo alkohola na organizam:
– blaga obuzetost alkoholom – koncentracija do 0,50 promila u krvi. Javlja se osjećaj bistrine uma, smanjena reakcija na nadražaje i smanjenje oštrine vida. – pripito stanje – koncentracija alkohola 0,50-1,50 promila. Prepoznaje se po slobodnijem ponašanju, bez straha i kočnica, povišenim raspoloženjem, refleksi su usporeni, snaga oslabljena, smanjuje se pažnja i budnost svijesti. – pijano stanje – koncentracija alkohola 1,50-2,50 promila. Čovek nije u stanju da kontroliše svoje postupke i ponašanje, javlja se agresivnost, govor je otežan „zapliće jezikom”, prisutne su smetnje vida, koordinacija pokreta i ravnoteže, dalje se smanjuju pažnja i budnost svijesti. – teško pijano stanje – koncentracija alkohola 2,50-3 promila. Alkohol počinje da parališe pojedine djelove mozga, svijest je sužena, a njena budnost snižena do pospanosti, govor otežan do nerazumljivosti, često dolazi do povraćanja, nekontrolisane male i velike nužde. – duboko nesvjesno stanje – koncentracija alkohola preko 3,50 promila. Dolazi do gubitka svijesti i kome, a ukoliko se ne reaguje i do smrti.
Rizična ponašanja pijanog čovjeka
Pod dejstvom alkohola umrtvljuju se kontrolni mehanizmi kore velikog mozga pa zbog toga popuštaju moralne norme – „psihičke kočnice“. Tada osoba gubi mogućnost kontrole i odgovornosti za svoje postupke.
Kod mladih ljudi posebno su opasni rizični seksualni odnosi – istraživanja pokazuju da mladi pod dejstvom alkohola čak u 80% slučajeva ne praktikuju siguran seks, tj. ne upotrebljavaju kondom kao zaštitu od infekcija i neželjene trudnoće, niti neko drugo kontraceptivno sredstvo kao zaštitu od neželjene trudnoće.
Zbog toga je povećan rizik od polno prenosivih infekcija: HIV-a, hepatitisa, sifilisa, gonoreje, herpesa, gljivičnih oboljenja. Ne treba ni govoriti o rizicima koje donosi vožnja u pijanom stanju – oni su zaista brojni.
Pod dejstvom alkohola slabi vid, sluh, koncentracija, usporavaju se refleksi. Sa druge strane, osoba je nekritična, ima osjećaj svemoći za volanom. Sve ovo dovodi do toga da su najčešći uzrok invalidnosti i smrti mladih do 20 godina upravo saobraćajne nesreće koje su doživjeli pod dejstvom alkohola.