Aleksandra Račić je maturant gimnazije Panto Mališić, rođena je devetog decembra 2000. godine u Beranama. Gimnaziju je završila kao najbolji učenik u generaciji. Modelingom je počela da se bavi relativno rano, ali je postigla velike uspjehe za veoma kratko vrijeme.
Koliko dugo se bavite modelingom i kako ste zakoračili u svijet manekenstva?
U ovaj novi, ali čaroban svijet sam zakoračila nakon što me je, vidjevši moje slike na Instagramu, kontaktirala direktorka matične agencije System. Tada je sve krenulo i u decembru sam otišla na svoje prvo putovanje u Pariz i započela internacionalnu krijeru modela, potpisavši ugovor sa jednom od najprestižnijih agencija, WOMEN.
Vaša prva revija je za sada Vaša i najznačajnija, recite nam više o tome.
Da, imala sam čast da nosim komade Diora na dva Fashion Weeka u Parizu, jednom na nedelji visoke mode, a drugi put sam bila dio revije jesen/zima 2020. To su kolekcije jedne od najpoznatijih dizajnerki, Marie Grazie Chiuri, koja svojom kreativnošću, moram priznati, opravdava svoje mjesto na vrhu modne industrije.
Šta je za Vas značilo da nosite Diorovu kolekciju?
Svakako da je ovo jedno nevjerovatno iskustvo koje mi je otvorilo mnoga vrata kada je posao u pitanju ali i obogatilo mnogim prijateljstvima za koja sam sigurna da će biti od velikog značaja u nastavku karijere.
Kakav je osjećaj biti dio takve jedne scene?
Činjenica da sam na početku karijere uspjela ono za šta se svi modeli bore i o čemu sanjaju, čini da se osjećam predivno. Preponosna sam jer sam imala priliku da koračam rame uz rame sa najpoznatijim modelima današnjice i sarađujem sa tako velikim imenima.
Koja je razlika između naše modeling scene i svjetske, Vaše mišljenje?
Razlike su primjetne, naročito u načinu odijevanja i slikanja modela. Kod nas je sve prenaglašeno i ne teži se prirodnoj ljepoti kao što je to slučaj u drugim zemljama.
Koliko je teško uskladiti školske i radne obaveze?
Iako sam imala puno posla, ni u jednom trenutku nisam zapostavila školu i uz dosta napora sam uspjela da održim petice. Naravno mnogo mi je i značilo to što su direktor i profesori imali razumijevanja i podržavali me u potpunosti.
Kako izgleda jedan Vaš dan?
U Beranama su jednolični ujutru sam u školi, popodne treniram i učim, a uveče dam sebi oduška i izađem u šetnju sa drugarima, dok su u Parizu dani mnogo burniji, svakodnevno imam mnogo kastinga, poslova i sastanaka, i svaki dan nosi neki novi izazov.
Planovi za budućnost?
Planiram da nastavim sa modelingom, preda mnom je nedjelja visoke mode u Parizu ali i jedno duže putovanje izvan granica našeg kontinenta… Neću zapostaviti ni svoju prvu ljubav, nauku, tako da ću upisati i Elektrotehnički fakultet i nastavljati da se usavršavam u poljima matematike i programiranja.
Nosilac ste Luče, koliko vam znači ovo priznanje?
U životu ću se prepoznavati kao đak generacije i Luča gimnazije “Panto Mališić”, što će mi naravno dati prednost prilikom ostvarivanja ciljeva u polju obrazovanja. Ovim priznanjem se ponosim jer ono jeste ogledalo truda i rada kroz osnovnu i srednju školu i orden za stečeno znanje.
Ko Vam je najveća podrška?
Roditelji su ti koji me uvijek guraju naprijed, njihova nesebična ljubav i podrška mi svakodnevno ulivaju snagu da idem korak naprijed ka svom cilju.
Poruka za mlade.
Vjerujte u sebe i ne odustajte jer ono što djeluje nemoguće, postaje ostvarivo ukoliko imate hrabrosti da se za to i bori.