Andrijana Maslar rođena je u Beranama 26. septembra 2001. godine. Završila je osnovnu školu “Vuk Karadžić”, a trenutno je učenik Gimnazije “Panto Mališić”. Osnovnu školu završila je sa odličnim uspijehom a tako je nastavila i u srednjoj školi. Bavila se streljaštvom, učesnica je mnogih kvizova znanja, voli njemački jezik a oprobala se i u raznim umjetničkim konkursima. Najviše voli da utone u svijet knjiga.
Volite knjige i takmičenja. Kako to kombinujete?
Knjiga je oduvijek bila nešto što me ispunjava i što mi pruža velike mogućnosti, tako da sam u devetom razredu počela sa nagradama. Osvojila sam treće mjesto na državnom takmičenju iz njemačkog jezika što me je motivisalo da još više učim i usavršavam se.
Koje su to još značajne nagrade za Vas koje ste osvojili?
U prvom razredu gimnazije, osvojila sam drugo mjesto na literarnom konkursu na temu “Druga strana ljubavi”. U trećem sam zajedno sa svojim timom osvojila prvo mjesto na opštinskom takmičenju ( srednje škole) na kvizu znanja o evropskim integracijama. A zatim smo u istom sastavu, na državnom takmičenju osvojili treće mjesto.
Učite njemački jezik, šta Vas je podstaklo da se više posvetite izučavanju ovog jezika?
Njemački jezik sam počela da učim prije sedam godina i nastavnica je još tada u meni prepoznala volju za učenjem i izražen osjećaj za jezik. Tako sam počela da radim samostalno po nekoliko sati dnevno i zajedno sa profesoricom radila na spremanju za državno takmičenje. Konkurencija je bila velika, bilo je mnogo učenika koji su dolazili iz njemačkog govornog područja i kojima je njemački bio kao maternji jezik. To me nije obeshrabrilo tako da sam svakodnevno provodila sate učeći gramatiku i vokabular. Kada sam osvojila treće mjesto shvatila sam da ništa nije snažnije od jake volje i želje za znanjem. Ukoliko se odlučim na studiranje u nekoj od zemalja u kojim se govori njemački, diploma koju sam dobila preko DSD programa svakako da će biti od velikog značaja.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme se bavim streljaštvom, gdje sam se pokazala kao prilično uspiješna s obzirom na veliki broj medalja i osvojenih mjesta. Drugo mjesto u opštini i treće u državi u kategoriji juniora.
Pored toga, jedna sam od aktivnih članova Omladinskog kluba Berane, što mi pruža brojne beneficije i mogućnosti usavršavanja. Organizovanje radionica, projekata i posjećivanje seminara samo su neke od aktivnosti kojima se bavim zahvaljujući članstvu u omladinskom klubu.
Od kada se bavite streljaštvom i šta Vas je privuklo ovom sportu?
Streljaštvom sam počela da se bavim sasvim slučajno prije tri godine i od tada je to postala moja velika strast. Iako mnogi smatraju da je lako baviti se streljaštvom za ovaj sport je potrebna velika kondicija. Kako bi se postigao neki veći uspijeh neophodno je trenirati svaki dan i fokusirati se na metu. Koncentracija i mirna ruka su svakako ključne stavke kada je streljaštvo u pitanju. Streljaštvo me smiruje i pomaže mi da bar na kratko zaboravim na sve probleme i obaveze koje me čekaju van streljane.
Vidite li sebe u profesionalnim vodama u ovom sportu?
Ja nažalost nemam dovoljno vremena da se posvetim streljaštvu u potpunosti što isključuje mogućnost da se profesionalno bavim istim. Možda nekad uspijem da uskladim streljaštvo i ostale obaveze i počnem ozbiljnije da se bavim time.
Kako je krenula Vaša priča sa Omladinskim klubom?
Omladinskom klubu sam pristupila prije četiri godine, spoznavši važnost aktivizma mladih i neformalnog obrazovanja. Smatram da mladi nijesu dovoljno uključeni u dešavanja i aktivnosti koje ih se tiču. Postoji veliki broj seminara, nevladinih organizacija, radionica i obuka koje im mogu pružiti različite mogućnosti profesionalnog usavršavanja. Ovaj oblik edukacije veoma je efikasan i kasnije može biti jako koristan u daljem školovanju mladih.
Recite nam više o “Druga strana ljubavi”.
Od samog početka školovanja pokazivala sam posebnu zainteresovanost za književnost, pročitala sam dosta knjiga različitih karaktera samim tim usvojila određeni stil i naučila da kroz djela najbolje mogu da iskažem ono što osjećam. Pisala sam o mom pogledu na ljubav i koliko je ona danas cijenjena i uvažavana. Rad je ostavio veliki utisak kako na žiri tako i na ostalu publiku i objavljen je u knjizi ,,Tokovi” na sta sam jako ponosna.
Gdje vidite sebe za 10 godina?
S obzirom na to da sam veliki patriota sebe za 10 godina vidim u Crnoj Gori. Možda se odlučim na usavršavanje u nekoj drugoj zemlji ali Crna Gora će svakako biti država kojoj ću uvijek da se vratim. Smatram da svi mladi ljudi koji su spremni da uče i rade na sebi imaju podršku ove države i mogu mnogo da doprinesu svojoj sredini.
Planovi za budućnost…
Planiram da upišem Medicinski fakultet, to je nešto što me zanima još od djetinjstva i smatram da bih na taj način mogla najviše da doprinesem svojoj zajednici.
Zašto baš medicina?
Medicinski fakultet je moj izbor zato što je medicina jako važna nauka za čovječanstvo. To je posao koji ne zna za vjeru, rasu, nacionalnost, pol ili političko opredjeljenje a to je ono čemu težimo svi mi kao nacija. Svjesna sam rizika koji nosi taj posao ali sam isto toliko spremna da radim na sebi i učim koliko god bude potrebno da jednog dana spasem nekom život ili ga izliječim od neke bolesti. Veoma humana nauka koja me je privlačila još od djetinjstva.
Koja Vam je omiljena knjiga?
Čitam sve i uvijek, smatram da ne postoji loša knjiga ili knjiga ili knjiga iz koje se ne može nešto naučiti. Omiljena knjiga mi je ,,Ana Karenjina ” i citat iz iste ,,Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način”.
