Fotografija bivše zgrade Agropolimlja u Beranama, odnosno najveće hladnjače na sjeveru Crne Gore, može se vidjeti još jedino u novinskim arhivama. Ovaj objekat odavno je „promijenio namjenu“, piše Monitor.
Montažna zgrada prije nešto više od godinu preuređena je u veleprodajni objekat jednog od poznatih crnogorskih trgovinskih lanaca.
„Tu je konačno stavljena tačka na beransku Hladnjaču. Još koliko prije dvije godine u njoj su lagerovani borovnica i šumsko voće. Takve i tolike hladnjače više nema nigdje na sjeveru“, kaže jedan od bivših radnika.
On objašnjava da je beranska Hladnjača radila po starom sistemu koji je bilo lako preurediti i prepraviti da radi po savremenim standardima, ali da nekom to očigledno nije bilo u interesu.
„To više niko ne može, što bi narod rekao, da razoputi. Da li je prodata ili je samo ustupljena i izdata za kiriju. Hladnjača je, uglavnom, uništena, a objekat preuređen u trgovinski centar“, kaže sagovornik.
Zanimljivo je da se beranska Hladnjača ipak još vodi u registru Centralne depozitarne agencije pod nazivom Hladnjača AD Berane.
Nije Hladnjača jedino nepostojeće preduzeće u Centralnoj depozitarnoj agenciji, makar kada se radi o Beranama. Kao segmenti nekadašnjeg velikog poljoprivrednog preduzeća Agropolimlja i drugih kompanija, u CDA, iako odavno ne postoje, još se vode firme Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane.
Nijedna od njih odavno ne postoji, dok se imena manjinskih akcionara, od kojih su neki među deset najvećih, povlače u registru kroz nazive ovih, takoreći, fantomskih kompanija.
Beranska kompanija u oblasti agroprivrede Agropolimlje, koja je formirana daleke 1963. godine kao dio Agrokombinata 13. jul, od­lu­kom Skup­šti­ne ak­ci­o­na­ra od 24. juna 1998. go­di­ne, po­di­je­lje­na je na deset no­vih prav­nih su­bje­ka­ta, odnosno ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va. Tada su kola krenula niz brdo, a tako usitnjene kćerke-firme lako su postale plijen raznoraznih tajkuna, od Berana do Podgorice.
Sada bivši radnici i akcionari pričaju kako go­di­na­ma na njih ni­ko ne okre­će gla­vu, iako su upor­no po­ku­ša­vali da do­ka­žu da su neki pri­li­kom pri­va­ti­za­ci­je pred­u­ze­ća, kon­ti­nu­i­ra­no u du­žem pe­ri­o­du, pred­u­zi­ma­li broj­ne ne­do­zvo­lje­ne rad­nje u ci­lju pri­ba­vlja­nja pro­tiv­prav­ne imo­vin­ske ko­ri­sti, na šte­tu rad­ni­ka, ak­ci­o­na­ra i dr­ža­ve Cr­ne Go­re.
Oni navode da su, kao ak­ci­o­na­ri, gru­bo ošte­će­ni na na­čin što im je pri­li­kom di­ob­nog bi­lan­sa pred­u­ze­ća us­kra­će­no pra­vo na dio svo­ji­ne ko­ja je pri­pa­da­la ne­ka­da­šnjem pred­u­ze­ću Agro­po­pli­mlje. Kažu i da po­sto­je osno­va­ne sum­nje da se u ovom slu­ča­ju ra­di o or­ga­ni­zo­va­nom kri­mi­na­lu i da ak­te­ri tih rad­nji go­di­na­ma osta­ju ne­ka­žnje­ni.
Ak­ci­o­na­ri su za­tra­ži­li da se raz­mo­tri od­go­vor­nost za, ka­ko su na­ve­li, „ne­po­stu­pa­nje pra­vo­sud­nih or­ga­na u oči­gled­nom slu­ča­ju ko­rup­ci­je pri­li­kom pro­da­je pred­u­ze­ća“.
“Na osno­vu po­sto­je­ćih do­ka­za, ja­sno se mo­že za­klju­či­ti da su po­je­din­ci ostva­ri­li do­bit od imo­vi­ne ko­ja je pri­pa­da­la na­šem pred­u­ze­ću. Ta­ko i dan-da­nas ti po­je­din­ci uni­šta­va­ju imo­vi­nu i ru­še objek­te u ko­ji­ma smo ne­kad ra­di­li i umje­sto njih, na oči­gled svih, po­di­žu zgra­de i ta­ko uve­ća­va­ju svo­je bo­gat­stvo”, pričaju akcionari.
Sve to je, kako tvrde, omo­gu­će­no zbog ne­po­stu­pa­nja nad­le­žnih in­sti­tu­ci­ja ko­je ni­je­su pred­u­ze­le ni­šta da se spri­je­či oti­ma­nje imo­vi­ne njihovog pred­u­ze­ća.
“Za­to zah­ti­je­va­mo od glav­nog spe­ci­jal­nog tu­ži­o­ca da re­a­gu­je što pri­je ka­ko bi se ko­nač­no utvr­di­lo zbog če­ga nad­le­žne in­sti­tu­ci­je ni­je­su pred­u­ze­le mje­re ka­ko bi na vri­je­me spri­je­či­le neo­d­go­vor­no po­na­ša­nje ste­čaj­nih uprav­ni­ka, ste­čaj­nih su­di­ja, in­spek­cij­skih slu­žbi i Pod­ruč­ne je­di­ni­ce Upra­ve za ne­kret­ni­ne Be­ra­ne”, kažu akcionari.
Nakon što je 1998. godine rasparčano na deset novih firmi, sva imovina dotadašnjeg DD Agro­po­li­mlja Be­ra­ne, ko­ja je po­di­je­lje­na iz­me­đu ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va, pro­ci­je­nje­na je, ta­ko da je utvr­đen ak­ci­o­na­r­ski ka­pi­tal za­po­sle­nih i fon­do­va. Zatim su sva nova ak­ci­o­nar­ska dru­štva for­mi­ra­la skup­šti­ne ak­ci­o­na­ra i uprav­ne od­bo­re i ime­no­va­la iz­vr­šne di­rek­to­re. Biv­ši ak­ci­o­na­ri tvr­de da su na­kon to­ga di­rek­to­ri ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va pri­bje­gli ne­za­ko­ni­tim rad­nja­ma..
“Di­rek­to­ri ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va su, pro­tiv­no od­red­ba­ma Za­ko­na o pri­vred­nim dru­štvi­ma, mi­mo skup­šti­na ak­ci­o­nar­ski­h dru­šta­va 10. marta 2004. go­di­ne, sa­či­ni­li aneks di­ob­nog ugo­vo­ra od 23. Septembra 2002. go­di­ne, ko­jim su na­vod­no nji­ho­va ak­ci­o­nar­ska dru­štva po­ljo­pri­vred­no ze­mlji­šte i šu­mar­ske kom­plek­se ustu­pi­li u svo­ji­nu AD Po­ljo­pri­vre­di i šu­ma­rs­tvu Be­ra­ne”, pričaju akcionari.
Oni objašnjavaju da je taj aneks ugo­vo­ra ovjeren kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma 10. marta 2004. go­di­ne.
“Problem je u tome što di­ob­ni ugo­vor sa­či­njen mi­mo skup­šti­na ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va, kao je­di­no za­ko­nom ovla­šće­nih or­ga­na za pre­no­še­nje i ustu­pa­nje pra­va svo­ji­ne ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va i po­slu­žio je da se AD Po­ljo­pri­vre­da i šu­ma­r­stvo Be­ra­ne ne­za­ko­ni­to uknji­ži kod Upra­ve za ne­kret­ni­ne Cr­ne Go­re, Pod­ruč­ne je­di­ni­ce Be­ra­ne, kao vla­snik svih ne­po­kret­no­sti, ko­je su bi­le svo­ji­na DD Agro­po­li­mlje Be­ra­ne. Na taj na­čin ošte­će­ni su svi ak­ci­on­a­ri i to svih ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va, prav­nih sljed­be­ni­ka DD Agro­po­li­mlja Be­ra­ne, jer svi­ma nji­ma pri­pa­da pra­vo svo­ji­ne na dio po­ljo­pri­vred­nog i šum­skog ze­mlji­šta, ko­ja su bi­la svo­ji­na nji­ho­vog prav­nog pret­ho­dni­ka DD Agro­pli­mlja Be­ra­ne”, smatraju akcionari.
Oni tvrde i da su pojedini biznismeni po­sljed­njih go­di­na vri­jed­nu ne­po­kret­nu imo­vi­nu, vla­sni­štvo ak­ci­o­na­ra, biv­ših rad­ni­ka Agro­po­li­mlja, na svo­ju ru­ku pro­da­va­li ra­znim kup­ci­ma, a da su no­vac od pro­da­tih ne­po­kret­no­sti za­dr­ža­va­li is­klju­či­vo za se­be.
“Neo­p­hod­no je is­pi­ta­ti kre­ta­nje to­ga nov­ca i za­šta je utro­šen, tim pri­je jer AD Po­ljo­pri­vre­da i šu­mar­stvo for­mal­no po­sto­ji sa­mo na pa­pi­ru i to svih ovih go­di­na”, tvrde akcionari.
Oni vjeruju da djela iz oblasti privrednog kriminala, pljačke i korupcije ne zastarijevaju i da će nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, ovakvi i slični slučajevi biti podvrgnuti reviziji. Smatraju da je slučaj Agropolimlja „klasičan primjer pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.
Među fantomskim preduzećima su i hotelsko turističko preduzeće Berane – HTP Berane AD, fabrika za protektiranje guma Gumig AD, ali i nekadašnja fabrika kože Polimka AD. Manjinski akcionari ovih kompanija ovom činjenicom nijesu iznenađeni, jer u posljednja tri slučaja nijesu vođeni stečajevi niti procesi likvidacije, ali su svjesni da nemaju nikave koristi od toga što im se imena još provlače u registru CDA.
Da pravda jednom, ipak, mora stići one koji su sve ove beranske kompanije uništili, svi odreda očekuju. Kada se jednom promijeni vlast u Crnoj Gori i sadašnji tajkuni ostanu bez logistike.