Najrdared mahom celim!
Opije te, zanese te,
Obori te padom smelim!
Zaleti se, da te slomi,
Zagrli te, pa te stomi,
Poljubi te-pa te svrši!
Tako tuga srce vida,
U večiti mir ga smešta,
Taka tuga nije tuga,
Nije silna, nije vešta.
To je tuga, što te digne,
Pak te u svom krilu njija,
Svaki dan ti srce rani,
A ranu ti još previja!
Što te ljubi, što te pazi,
Oko tebe brižno leti,
Otruje te, Bože sveti,
al’ ti ne da još umreti!
A kad zaspiš, ona šapuće:
“Spavaj, spavaj, žrtvo moja,
Odmori na mom krilu,
Čuvam tebe tugo moja!
loading…
