Od kako su uvedene posebne mjere zbog pojave virusa korona u našim porodicama je zavladala prava humanitarna katastrofa, istakli su juče stanovnici izbjegličkog naselja Riversajd, koji su smješteni u montažnim kućicama na obali Lima, piše Dan.
Naglasili su da u njihovom naselju živi oko 400 žitelja i da niko od njih nije u radnom odnosu. Kazali su da zbog brojnih ograničenja nijesu u stanju da odgovore osnovnim egzistencijalnim problemima, te da je glad zagospodarila u njihovim domovima. Oni su zbog toga juče zatražili od crnogorskih i međunarodnih institucija da preduzmu odgovarajuće mjere u cilju suzbijanja neizdrživog stanja u kom su se našli.
“Ljudi ovdje i prije ove muke nijesu imali šta da jedu. No, ipak, nekako smo se snalazili. Obilazili smo kontejnere i skupljali staro željezo, sada nam je i to uskraćeno. Sad nam je glad teža od bilo kakve korone. Zato tražimo da nam se pomogne. Trebaju nam osnovne životne namirnice. Ako to ne dobijemo, ubrzo će nas odavde odnositi mrtve”, tvrdi Ramadan Krasnići.
Ističe da brojne porodice nemaju ni za hljeb. Navodi da im je brašno najneophodnije.
“U mojoj porodici ima petnaest članova. Pored djece, u svega četrdesetak kvadrata, imamo i starih i bolesnih. Džak brašna od 25 kilograma ne može da nam traje više od tri dana. A mi brašna jednostavno nemamo. Zato pozivamo humanitarne organizacije da u naselje dotjeraju kamion brašna, jer bez hljeba se ne može”, apeluje Krasnići.
Predstavnik stanovnika Riversajda Aldijan Šalja pozvao je nadležne da shvate da je pomoć porodicama u ovom naselju zaista neophodna.
“U početku smo od humanitarnih organizacija dobijali pomoć. Sagrađene su nam i montažne kućice u kojima živimo, ali u poslednje vrijeme pomoći nema, iako slušamo da se izdvaja veliki novac za ugrožene kategorije stanovništva. Mi se vodimo kao strani državljani i stičemo utisak da nikome ne pripadamo, čim smo izloženi ovakvom propadanju, posebno sada kada je cijela Crna Gora paralisana. Znam da je najpreče suzbijati širenje virusa korona, ali i mi imamo pravo na život, jer kod nas je glad najopasniji virus”, kazao je Šalja.
Podsjetio je da brojne porodice u Riversajdu žive bez struje i drva.
“Samo nekoliko porodica ima struju. To su one porodice koje su nekako uspjele da skupe novac i plate narasli dug. Svi ostali godinama žive u mraku. Njihovi računi za neplaćenu struju iznose u prosjeku 3.000 eura po domaćinstvu. To samo po sebi ukazuje u kakvoj se životnoj situaciji nalazimo. Zato tražimo da se svi dosadašnji dugovi po ovom osnovu otpišu, onako kako su to uradile države Srbija i Hrvatska. Ukoliko se to ne desi, prinuđeni smo da tražimo kolektivni azil u drugim zemljama, jer smo dovedeni do ruba provalije”, naglasio je Šalja.
Higijenu održavaju hladnom vodom
Mještani Riversajda ističu da nemaju nikakvih zaštitnih, higijenskih sredstva za suzbijanje širenja virusa korona.
“Nemamo ni praška, ni sapuna, a o alkoholu za čišćenje da se i ne govori. Pričaju da treba nositi zaštitne maske i rukavice, a mi to nijesmo ni vidjeli. I kako onda da se zaštitimo od zaraze? Kako da održavamo higijenu samo sa hladnom vodom? Zar ovako bijedni da poštujemo preporuke? Ovdje samo jedno da oboli to bi bila katastrofa, jer u naselju živi veliki broj ljudi na malom prostoru. Zato oni koji se brinu da se zaraza ne proširi treba da nas snabdiju sa osnovnim sredstvima. Smatramo da je to njihova obaveza, s obzirom na to da mi u ovakvim okolnostima ne možemo da se snađemo”, kaže Ramadan Krasnići.
Foto: Dan