Poznati proizvođač organskih žitarica Avdul Adrović iz Petnjice sačuvao je u Banci gena u Podgorici više autohtonih vrsta sjemena, među kojima se posebno izdvaja sjeme pšenice čije porijeklo seže više od jednog vijeka unazad.
Za Portal RTCG kazao je da to sjeme, koje je kroz obnavljanje sačuvano do danas, i dalje koristi na svojim njivama, te od njega proizvodi brašno namijenjeno tržištu.
“Ne radi se o tome da to sjeme vrijedi nutritivno više od nekog novijeg sjemena, ali sam činjenica da datira iz vremena kada apsolutno nije bilo nikavih hemijskih preparata, daje mu poesbnu draž. Domaći hljeb od brašna tog sjemena ima za mene vrijednost kao da je ne znam šta u pitanju”, kazao je Avdul.
Kako pojašnjava, najveća vrijednost takvog sjemena sa genetskog aspekta nije njegova starost, već činjenica da je autohtono, da se održavalo generacijama u lokalnim uslovima Bihora i da je nastalo prije široke primjene mineralnih đubriva i pesticida. Zbog toga vjerovatno sadrži rijetke gene koji omogućavaju prilagođavanje planinskim predjelima, siromašnijem zemljištu i lokalnim bolestima.
“Bihor je specifično područje sa nadmorskim visinama od približno 850 do 1600 metara, gdje su se usjevi decenijama prilagođavali hladnijim noćima, kraćoj vegetaciji i skromnijim uslovima proizvodnje. Upravo takve osobine danas zanimaju oplemenjivače zbog klimatskih promjena”, kaže ovaj poljoprivredni proizvođač.
Prema njegovim riječima, sjeme se čuva u Banci gena u Podgorici, dok se radi umnožavanja šalje u Sloveniju.
“U naučnim krugovima, jedna dobro dokumentovana lokalna pšenica iz Bihora može imati veću dugoročnu vrijednost za oplemenjivanje nego mnoge moderne sorte visokog prinosa, jer predstavlja izvor gena koji se više ne nalaze u savremenom genetskom fondu. Naravno, stvarna vrijednost bi se mogla precizno procijeniti tek nakon genetske analize”, kazao je Adrović.
Banke gena širom Balkana čuvaju desetine hiljada uzoraka biljnih genetskih resursa. Među njima se nalaze i brojne lokalne populacije žitarica koje potiču s kraja 19. i početka 20. vijeka. Procjenjuje se da se na prostoru Balkana čuvaju hiljade takvih populacija čije porijeklo datira više od stotinu godina.
U zemljama zapadne Evrope te kolekcije su još obimnije, a najveći fondovi nalaze se u Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj i nordijskim državama.
Iako postoji veliki broj starih sorti žitarica, malo ih ima precizno dokumentovano porijeklo poput sjemena koje je sačuvao poljoprivrednik iz Vrbice. Upravo zbog toga ova vrsta može biti posebno interesantna istraživačima, jer njena vrijednost proizlazi iz spoja starosti, lokalne prilagođenosti Bihoru, kontinuiranog uzgoja i poznatog porijekla.
Na evropskom nivou postoje hiljade populacija žitarica starijih od jednog vijeka, ali samo manji dio njih ima tako jasno evidentiran kontinuitet uzgoja na istom području. Takvi materijali često postaju predmet posebnih programa očuvanja i genetskih istraživanja.
Avdul Adrović podsjeća da prije oko 120 godina nije postojala savremena hemijska zaštita sjemena kakvu danas poznajemo, ali da su poljoprivrednici primjenjivali različite tradicionalne metode. Za sjetvu su birali najzdravija i najkrupnija zrna, sjeme su čuvali na suvim i provjetrenim mjestima, koristili pepeo, kreč, so i biljne preparate protiv štetočina i gljivica, a primjenjivali su i plodored kako bi smanjili pojavu bolesti u zemljištu.
Savremeni fungicidi, insekticidi i tretmani sjemena počeli su da se koriste uglavnom tokom 20. vijeka, posebno nakon četrdesetih i pedesetih godina. Zbog toga su stare lokalne sorte, uključujući i one koje su opstale u Bihoru, prolazile dug proces prirodne i tradicionalne selekcije bez oslanjanja na hemijsku zaštitu.
Upravo zbog toga danas privlače pažnju genetičara i oplemenjivača, jer predstavljaju svojevrsnu „genetsku arhivu“ iz vremena prije intenzivne upotrebe pesticida, mineralnih đubriva i modernih programa oplemenjivanja.
Portal RTCG je ranije pisao o tome kako je Avdul Adrović sačuvao organska sjemena starih sorti žitarica koja se danas nalaze u Banci gena u Podgorici.
Ta sjemena naslijedio je od svojih predaka, iz vremena kada nije bilo hemijskih preparata, a zemlja se obrađivala ralom i uz pomoć konja.
Ipak, ovaj proizvođač upozorava da je organska proizvodnja veoma skupa i da bez adekvatnih podsticaja mnogi proizvođači odustaju od takvog načina rada.
Crna Gora je prošle godine usvojila „Strategiju za razvoj organske proizvodnje 2025 do 2029“ kojom je predviđeno povećanje broja organskih proizvođača, ali ostaje otvoreno pitanje na koji način će država podržati ostvarenje tih ciljeva.
„Dobro bi bilo da sada vidimo kako će država primijeniti u praksi strategiju za organsku proizvodnju u naredne četiri godine i da li će se uslovi za bavljenje tom vrstom proizvodnje bolje stimulisati. Uslove imamo, imamo još uvijek dosta zemljišta koje nije hemijski tretirano, imamo dosta organskih sjemena u Banci gena u Podgorici i to treba iskoristiti“, kaže Avdul.
On, kao i brojni drugi proizvođači organske hrane, smatra da interesovanje za takve proizvode raste, kako na domaćem tržištu, tako i na tržištu Evropske unije.
Izvor: RTCG