Djeca su rođena za igru i to je dio ljudskog instinkta. Igra je zabavna i uzbudljiva, ali je i mnogo više od toga. Igra pomaže u razvoju djetetove mašte, kreativnosti, sposobnosti rešavanja problema i socijalnih vještina.
Djeca vole da se igraju. Igra je izvor radosti i većina djece se instinktivno želi igrati. Igra je aktivna i nije ograničena stvarnošću. Pomoću mašte, igra omogućava djeci da imaju kontrolu nad svojim svijetom. Dijete se može igrati samo, ili sa drugom djecom, deleći iskustva i radosti.
Igra doprinosi razvoju djetetovih kognitivnih, emocionalnih, fizičkih i društvenih vještina. Igra je zapravo toliko bitna da je određena kao jedno od temeljnih prava djeteta od strane Ujedinjenih nacija.
“Predškolska djeca grade svoj vokabular i jezičke vještine tokom igre. Oni razvijaju fine motoričke sposobnosti igrajući se sa glinom ili plastelinom, nizanjem perli i drugim aktivnostima. Oni poboljšavaju svoje grube motoričke vještine igrajući se sa loptom, preskačući uže i trčeći”, ispričala nam je vaspitačica iz vrtića, Olja Marsenić.
Za razliku od pasivnog vida zabave, kao što je televizija ili video igre, aktivna igra utiče na poboljšanje zdravlja djece. Važnost tjelesne aktivnosti kod djece nikada ne može biti precijenjena.
“Igra sa drugom djecom omogućuje im da nauče kako funkcionisati u timu, dijeliti, pregovarati, slušati i rešavati sukobe. Samostalna igra takođe omogućuje djeci da nauče da donose odluke, istražuju svoju maštu i kreativnost, te otkrivaju nove interese”, dodala je Marsenićka.