Aleksa Đukić je mladi beranski bodibilder koji ima svega 18 godina, a već bilježi sjajne rezultate na takmičenjima i ubira najvrijednija odličja. Uporedo završava i Srednju stručnu školu. Kako kaže, bodibilding nije odricanje, već način života. Sa 14 godina je krenuo u teretanu, a prije dvije godine se okušao na prvom takmičenju za bodibildere. Za sebe kaže da je uporan, hrabar, disciplinovan i optimističan. Mane su mu, kaže, što je tvrdoglav i samokritičan.
Razgovarali smo sa Đukićem o njegovim počecima, uspjesima, planovima…
Zašto baš bodibilding?
Od malih nogu mi je bilo fascinantno kako bodibilderi pomoću svog uma, discipline i volje mogu uticati na izgled svog tijela i uvijek sam bio impresioniran kad bih vidio slike sa nekog takmičenja. Osim toga, privuklo me je to što je bodibilding najteži sport i što njim ne može da se bavi svako, jedino onaj koji je maksimalno disciplinovan i zaljubljen u ovaj sport i njegovu ljepotu.
Kada ste počeli da trenirate i kada ste odlučili da se ovime bavite?
Sa 14 godina sam odlučio da zajurim svoj san, da budem veći i jači, tada sam se pridružio teretani. Osjećaj koji sam imao na prvom treningu je i dalje sa mnom kad god sam među gvožđem i ispod šipke. Vremenom posle nekih dvije i po godine počele su da se javljaju ambicije da se takmičim i da još više naučim o ovom sportu. Tada sam i izašao na svoje prvo takmičenje Jagodina Open 2019, i iako rezultat nije bio baš dobar, bio sam srećan zbog čarobnog osjećaja koji sam imao kad sam izasao na binu i bio sam zadivljen promjenom forme koje se desila za tri mjeseca.
Koja odricanja su neophodna da bi bili uspješni u bodibildingu?
Ne mogu reći da ima odricanja, jedino odricanje bi bilo da se ja odreknem od onoga što volim, to jest ovog sporta. Bodibilding nije samo teretana ili neki hobi kojim možete da se bavite vikendom ili u slobodno vrijeme, bodibilding je način života koji te prati i kad izadjes iz teretane, život se računa kroz grame, miligrame, litre, mililitre, koliko sati sna, koliko sati odmora, koliko sati do obroka…Neki ovo zovu opsesijom ali opsesija je kad ti nemaš kontrolu nad onim što radiš ali u bodibildingu uživaš potpunu kontrolu i disciplinu nad svakim elementom kako u teretani tako i van nje.
Koja stimulativna sredstva koristite za dobijanje na masi?
Ako mislite koristim li AAS(anaboliče androgene steroide),ne koristim još uvijek, što znači da imam status Natural bar još neke tri godine za kad planiram da dodam još njih jer je bodibilding nezamisliv bez tih supstanci isto kao što fudbaleru treba lopta da bi igrao fudbal.
Kakav je status bodibildinga kod nas, je li praćeno koliko?
Bodibilding je kod nas baš slabo razvijen, tu je nas desetak dobrih takmičara koji se borimo za bolje sjutra onima koji dolaze posle nas, savez za bodibilding i fitnes CG do sad ne radi neki veći posao, ali mi nastojimo i nastojaćemo da napravimo promjenu u narednom periodu.
Ima li kod nas nekih takmičenja ili idete u susjedne zemlje da se takmičite?
Kod nas ima samo državno prvenstvo ali ako promijenimo situaciju u savezu organizovaćemo bar još jedno takmičenje u CG. Većina dobrih takmičenja su u susjednim zemljama.
Isplati li se bodibilding?
Ako gledamo materijalnu isplativost, bodibilding nije isplativ jer za samu pripremu potrebno je mnogo novca što osvajanje nekog takmičenja ne može da refundira. Jedini prihod imamo od našeg znanja koje prenosimo na svoje klijente kroz mentorstvo, planove treninga i ishrane i personalne treninge. Kada pričamo o duhovnom smislu bodibilding je veoma isplativ jer sa razvijanjem discipline najvećeg nivoa bolje upoznajemo sebe i sa stečenom disciplinom možemo uraditi šta god poželimo.
Najveći uspjesi?
Prvu srebrnu medalju za drugo mjesto sam dobio na Open Kupu Srbije u Boru koji je ujedno bio i memorijalni kup Novice Pauljičića. Zatim sam po prvi put osvojio takmičenje u svojoj Mens Physique kategoriji, osvojio sam prvo mjesto na memorijalnom kupu Miodraga Mikija Martinovića koji se održao u Vrnjačkoj Banji. Zatim na kraju prošle sezone sam osvojio drugo mjesto na državnom prvenstvu CG i sa tim odličjem završio sezonu.
Najveća podrška?
Naravno ništa od ovog ne bi bilo moguće da nemam podršku porodice i prijatelja koji se bave istim sportom.
Reakcija okoline?
Nažalost u takvoj smo sredini i okruženju da ako si bolji od većine i ako radiš stvari za koje su ti rekli da ne možeš da ih radiš nastoje da omalovaže i ponize svaki uspjeh naravno čast izuzecima koji pokazuju poštovanje i podršku…
Planovi za budućnost?
Pa kao i većina bodibildera nastojimo da dodjemo i osvojimo IFBB PRO kartu sa kojom stičemo status profesionalca i stičemo pravo da se takmičimo na najboljim takmičenjima u svijetu.
Poruka mladima?
Ne slušajte šta vam drugi govore već slijedite svoje snove bez obzira na to šta ćete žrtvovati. Preuzmite rizik, doživite neuspjeh, budite na dnu, u redu je. Ono što nije u redu jeste da ostanete na tom dnu, tada ste gubitnik a pobjednik će pasti na dno i ustati bez obzira na to koliko je puta pao i šta je izgubio.
S.M.
