Aleksandar Bakić, lijevo krilo Komova i najbolji rukometaš Crne Gore, rođen je trećeg septembra 2000. godine u Beranama. Živi u Andrijevici.
Crnogorski reprezentativac krajem 2017. godine proglašen je za najboljeg mladog igrača u Crnoj Gori, a Rukometni savez proglasio ga je za najboljeg rukometaša u 2019. godini. Bakić igra za RK “Komovi” iz Andrijevice koji je 2019. godina slavio u Kupu i osvojio prvi trofej u klupskoj istoriji, a decembar završio kao jesenji šampion države. Bio je član reprezentacije Crne Gore na kontinentalnom šampionatu i opravdao poziv selektora Zorana Roganovića.
Zašto baš rukomet?
Probao sam razne sportove ali se nisam pronašao. Kada sam otišao na rukomet od prvog trenutka sam znao da tu pripadam.
Kada se rodila ljubav prema ovom sportu?
Zaljubio sam se u rukomet i to je bila ljubav na prvi pogled.
Na kojoj poziciji igrate?
Igram na poziciji lijevog krila.
Po čemu pamtite svoju prvu utakmicu?
Svoju prvu utakmicu pamtim po svom prvom golu. Ušao sam u igru i odmah dao go.
Koliko sedmično trenirate i kako izgleda jedan Vaš trening?
Treniram tri puta sedmično, ponedeljak, srijeda i petak, imamo po dva treninga dnevno. Jutranji trening u teretani, a večernji u dvorani.
Sportski uzor?
Imam dosta uzora ali omiljeni igrač, ako tako mogu da kažem, je Jonas Källman koji igra na istoj poziciji i imam iste fizičke predispozicije kao on.
Imate li neki poseban ritual prije utakmice?
Nemam neki specijalni ritual samo volim ujutru prije utakmice ranije da se probudim.
Koliko ste zadovoljni klubom za koji igrate?
Veoma sam zadovoljan i ako nemamo baš sjajne uslove trudimo se maksimalno i naša uprava kluba, opština i svi koji stoje iza nas.
Za koji klub bi voljeli da igrate?
Svakom rukometašu je cilj da igra u Bundes ligi pa tako i meni. Nadam da ću jednog dana igrati tamo.
Kakav je osjećaj igrati za svoju zemlju i nositi dres reprezentacije?
Reprezentacija je nešto posebno i svakom je lijepo da igra za svoju zemlju i da je predstavi u najboljem svijetlu i da da svoje srce. Za mene je to velika čast i novo iskustvo.
Najveća podrška?
Najveća podrška je moja porodica koja od kada sam zaokoračio na rukometni teren stoji iza mene i bodri me.
Poruka mladima?
Poruka mladima je da se bave sportom i da žive zdrav život.
