Anastasija Janković ima sedamnaest godina, učenica je Srednje stručne škole “Vukadin Vukadinović”, smjer ekonomski tehničar i ide u treći razred.

Anastasija se borilačkim vještinama bavi od svoje devete godine, a njeni počeci vezani su za klub borilačkih vještina ,,Ris”, zatim klub „Sambo“. Sada nastupa za Karate kempo klub „Berane“ i Wu shu Kung Fu klubu Berane. Ljubav prema borilačkim vještinama stekla je rastući u porodici u kojoj su ove vještine bile omiljeni sport.
A za naš portal govori o ljubavi prema borilačkim sportovima, trenerima koji su uticali na njen razvoj kao sportiste, planovima…
Koje su to borilačke vještine koje treniraš?

Kada sam počinjala da treniram to je bio karate i samoodbrana u klubu borilačkih vještina ,,Ris” Berana, potom sam se oprobala u klubu Sambo. Imala sam jednu manju pauzu i potom se vratila da treniram karate koji me privlači.

Zašto baš borilačke vještine?

Opredijelila sam se za borilačke vještine zato što se tokom generacija kroz moju porodicu smjenjivala ljubav i posvećenost prema borilačkim sportovima i tako se naravno prenijelo i na mene.

Ko su vaši prvi treneri kod kojih ste napravili prve korake u svijetu borilačkih vještina?

Treneri uz koje sam naučila prve korake u svijetu borilačkih vještina su Dejan Radević i Žarko Janković kojima se želim javno zahvaliti.

Gdje trenutno trenirate?

Trenutno treniram u Karate kempo klubu „Berane“ i Wu shu Kung Fu klubu Berane.

Najznačajni rezultat kojim se ponosiš?

Rezultata je bilo puno, a onaj koji bih izdvojila jeste položen crni pojas prvi dan.

Planovi za budućnost?

Naredni planovi jesu kao i do sada naporan rad i istrajnost za ostvarivanje što boljih rezultata kao i prenošenje znanja i ljubavi borilačkih vještina kako stalnim tako i novim članovima kluba.

Tvoja poruka mladima?

Moja poruka mladima jeste da se sklonimo sa ulice, da ulicu zamijenimo salom za trening. Ne moraju to biti borilačke vještine može bilo koji sport.