Andrej Prvozvani ili Andrija je poznat kao ličnost Novog Zaveta, koga je sam Isus Hrist prvoga pozvao da bude njegov učenik i apostol. Bio je sin Jone i brat svetog Petra. Nazvan je Prvozvani, zato što je prije svih apostola postao sledbenik i učenik Isusa Hrista.
Rođen je u jevrejskom mestu Vitsaida. Bio je ribar po zanimanju. Najprije je bio učenik svetog Jovana Krstitelja. Pošto je Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista i pozvao svoje učenike da slijede Hrista riječima: „Gle, jagnje Božje“ (Jov. 1, 36), Andrej je bio jedan od prvih koji je to učinio. Odazvao se na poziv Isusa Hrista, zajedno sa bratom Petrom i jevangelistom Jovanom.
Nakon smrti Isusa Hrista, njegovog vaskrsenja i vaznesenja Andrej je zajedno sa ostalim apostolima, na dan Pedesetnice primio Duha Svetoga u vidu ognjenog jezika, i pošto su kockom određivali zemlje u kojima će pripovijedati, on je dobio: Vitiniju i Propontidu sa Halkidonomi Vizantijom, Trakiji i Makedoniji, sve do Crnog Mora i Dunava, i Tesaliju, Grčku, Ahaju, Amintin, Trapezunt, Irakliju i Amastridu.
Tokom svog apostolskog rada proputovao je monoge gradove na bliskom istoku i Vizantiji. Propovijedao je Jevanđelje uglavnom u gradovima i u mnogima od njih pretrpio mnoge nevolje i stradanja. Posebno je bio mučen, čak i kamenovan u gradu Sinop, nakon čega je na čudesan način iscijeljen od rana.
Otišavši odatle, proputovao je: Neokesariju, Samosat, Alanu, pokrajinu Bosforina. Zatim je jedno vrijeme živio u Trakijskom grad Vizantu, gde je rukopoložio svetog Stahija za episkopa Vizantije, o čemu svjedoči sveti apostol Pavle u Poslanici Rimljanima (Rm. 16, 9). Nakon toga je obišao Pont, Crnomorsko primorje, Skitiju i Hersonite. Kada je došao do rijeke Dnjepra, zaustavio se kod Kijevskih gora, gdje je blagoslovio i postavio krst, predskazujući da će narod koji živi tu primiti vjeru od njegovog apostolskog prestola, osnovanog u Vizantiji. Prošavši i gornje ruske gradove, posjetio je veliki Novgorod, a posjetivši još i Rim, vratio se u grčku krajinu Epir, a zatim u Trakiju, gde je postavljao episkope i učitelje.
Prolazeći mnoge zemlje, posjetio je i Peloponez, gde je u Ahajskom gradu Patre, od teške bolesti iscjelio čoveka, po imenu Sosija, nakon čega je većina stanovnika toga grada primila hrišćanstvo. Među njima su bili i brat i žena carskog namjesnika Egeata. Egeat je zbog toga naredio da uhapse Andreja i stave ga na muke. Nakon toga naredio je da ga raspnu na krst.
Sve vrijeme dok je visio živ na krstu, govorio je pouke hrišćanima okupljenim oko krsta. Prisutni narod je hteo da ga skine sa krsta, ali im vojnici to nisu dozvolili. Pred svoju smrt se pomolio i izgovorio riječi koje su ostale zabilježene: “Gospode Isuse Hriste, ne dopusti da me skinu s krsta, na kome visim radi imena Tvog, nego me primi, Učitelju moj: Tebe zavoljeh, Tebe poznah, Tebe ispovjedam, Tebe vidjeti želim, što jesam Tobom jesam. Gospode Isuse Hriste, primi u miru duh moj, jer već je vrijeme da dođem k Tebi i da gledam Tebe, za kojim silno čeznem! Primi me, Učitelju Blagi, i učini da ne budem skinut s krsta prije nego što Ti primiš duh moj!”. Nakon toga je umro. To se zbilo novembra meseca 62. godine. Nakon nekoliko godina mošti svetog apostola Andreja prenio je u Carigrad, mučenik Artemije po naređenju cara Konstantina. Tamo se čuvaju zajedno sa moštima svetog Luke i svetim Timoteja, u hramu svetih Apostola, unutar sveštenog žrtvenika.