Članovi Upravnog odbora Zadužbine Branka Ćopića, inače akademici: Milosav Tešić (predsjednik), Goran Petrović ( potpredsjednik), Nada Milošević Đorđević, Matija Bećković i Dušan Kovačević, na sjednici održanoj 5.- og februara u Srpskoj akademiji nauka, odlučili su da se nagrade iz Fonda Zadužbine Branka Ćopića za djela visoke umjetničke vrijednosti, objavljena tokom 2019. godine, dodijele Miladinu Ćulafiću ( za zbirku priča ,,Preko granice“, SKZ), Dejani Nikolić ( za zbirku pjesama ,,Kalendar“, autorsko izdanje, Čigoja štampa) i Draganu Markoviću ( za zbirku pjesama ,,Kamen, papir, makaze“, Udruženje za očuvanje baštine ,,Dijak“).
Inače, pisac Miladin Ćulafić rođen je u Gornjim Lugama kod Andrijevice. Osnovno i osmogodišnje školavanje završio je u Andrijevici, a gimnazijsko u Beranama. Studije na Grupi za jugoslovensku i opštu književnost okončao je u na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Predavao je oko desetak godina u školama u Mladenovcu, Brčkom, Mrkonjić Gradu i Banjaluci. Nakon toga vratio se u Beograd i radio je do penzionisanja kao lektor i korektor u NP ,,Jež“ i u Izdavačkoj kući ,,Rad“.
Prvu zbirku priča ,,Upornost trave“ objavio je 1969. godine, zatim je uslijedila još jedna zbirka ,, Nešto“ ( 1972.), pa 1986.- e ,,Nesporazumi“, ,,Divlji starac“ ( 1993.), ,,Bogatstvo“ (1999.) i ,,Preko granice“ ( 2007.) i dopunjeno i izmijenjeno izdanje te zbirke 2019. godine.
Pored toga objavio je i zanimljive izvode iz pismenih radova svojih učenika ,,Grimase po vazduhu“ (1983.), ,,Dokle ću morati da budem dobar – tako je rastao Stevan“ ( 1990.), ,,Bez slobode ne mogu da mrdnem“ ( 1993.), zatim je objavio i zbirku kratkih zapisa iz zavičaja ,,Točak istorije“ ( 1988.), a posebno su zanimljive mudrosti i životne istine koje je sakupio iz krajeva gdje je živio i stvarao, a koje je objavio u dva izdanja ( 1997. i 2005.) pod nazivom ,,Prođe pamet kao trešnje“.
Uspješno se ogledao i kao pisac za djecu ,, Gospodar solitera“ (2000), ,,Gospodar solitera i druga čuda“.
Dobitnik je nagrade ,,Isidora Sekulić“, ,,Svetozar Ćorović“, ,,Radoje Domanović“ za satiričnu priču, ,,Politikine nagrade za priču“, kao i zavičajnih nagrada Andrijevice i Berana.
Ćulafić svoje priče priča razumljivim, jednostavnim riječima i rečenicama, ali i dovoljno jezgrovitim i mislenim, one izviru iz srca gorštaka ispod Zeletina koje je oplemenjeno velikom majčinskom ljubavlju, skrivenom očinskom brigom u ranom djetinjstvu, ali i boravkom u gradu nadanja, gradu svjetlosti, gradu ljubavi, gradu umjetnosti, u Beogradu, ističu one iz sjećanja planinca čija duša miriše ne samo na planinske trave i izvore, nego i na limsku vodu i oblutke, koji je od malena bio predodređen da mnogo toga zapamti i dio toga i literarno uobliči.
U njegovom pripovijedanju, pored upečatljivog slikanja predjela i ljudi, primjetan je i umjereni trag zdravog humora i oštre satire. Ređaju se događaji kao na filmskoj traci, likovi iz sjenke prelaze u svjetlost, izniču kao travke sa luških i zeletinskih livada, pa i oni kojima nije poznat taj predivni mitski krajolik, sa dosta starina i gromila, od kojih je najveća ona na lijevoj obali Lima, stvaraju svoju sliku i uživljavaju se u neki nepoznati, a istovremeno i poznati svijet!
Ova nagrada je došla u prave ruke, a raduje i činjenica da Miladin Ćulafić, iako je zagazio u devetu deceniju, kao u vodu svojeg Lima, još piše, a nađe vremena i smogne snage da stigne i do svojeg zavičaja, do Gornjih Luga, da udahne svježinu s gora, potoka, izvora i s rijeke, a da ga pri tom zapahne val uspomena i prisjećanja iz nekada veoma živog kraja, stigne tako i do beranskih Luga, gdje mu živi sestra, pa i do rođaka u Lušcu, prošeta svojim Beranama i svojom Andrijevicom, a kad se nagleda svih tih ljepota i ispriča sa onima s kojima i treba, onda se vraća svojem Beogradu i svojoj porodici.
Očekujemo da iz njegove literarne radionice zalepršaju još neke priče ili zapisi narodnih mudrosti i misli, da se izviju sjećanja i uspomene i da sve to zarumeni kao što zarumene prve divlje i pitome trešnje iz našeg i njegovog krajolika.
Izvor: Espona