Ako bi se kao parameter razvoja uzeo javni prevoz, onda bi se vrlo lako moglo zaključiti kako su opštine Andrijevica i Petnjica napredovale unazad geometrijskom progresijom, uporedo s raspadom velikih autoprevoznih preduzeća, prenosi portal Monitor.
Svaki građanin s ruralnih područja iz ovih opština posvjedočiće da su veze s gradovima u susjedstvu bile bolje prije pola vijeka nego danas.
Mještani potkomovskih sela upozoravaju da na ovom području, zahvaljujući nebrizi onih koji bi o tome morali da se staraju, već dugi niz godina ne funkcioniše javni prevoz. Zbog toga su stanovnici Jošanice, Japana, Кonjuha, Кošutića, Đulića, Cecuna, Кuti i Bojovića prinuđeni da se sami snalaze kako bi stigli do grada.
Prema njihovim riječima, to je još jedan razlog više što lokalno stanovništvo masovno napušta zavičaj.
,,Na području Andrijevice prije tri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz nego danas. Apelujem na nadležne da što prije nešto preduzmu i omoguće mještanima potkomovskih sela bar najosnovnije uslove za život jer, ako se nastavi ovakvim tempom naši krajevi će ubrzo ostati pusti”, kaže Radenko Janković.
On smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost s gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje se nalaze sve važnije isntitucije, od bolnice do suda.
,,Pitamo se da li u Crnoj Gori, ili u bilo kojoj drugoj zemlji, postoji danas opština čiji građani ne mogu dobiti osnovnu uslugu, kao što je uslugu javnog prevoza”, ističe Janković.
Mještani ovih krajeva s vidnim emocijama pričaju o proteklim ne tako dalekim vremenima. ,,Nekad su od Berana do Кonjuha saobraćali autobusi i kombi vozila po nekoliko puta dnevno i svi su bili puni putnika. Tada se u autobusu tražilo mjesto više, jer nije mogao da primi sve putnike”, sjeća se Aco Babović.
Danas nema ni autobusa ni kombija, a sve je manje i putnika.
,,Odjednom se sve promijenilo. Sela su počela da propadaju uporedo sa zatvaranjem fabrika. Izgubili smo i radnika i seljaka. Кonjuhe je danas tu gdje jeste, na rubu umiranja”, naglašava Babović.
Mještani tvrde da se ni održavanju lokalnog puta Andrijevica – Кonjuhe ne pridaje dovoljno pažnje i da će se u to uvjeriti svako ko se tom saobraćajnicom uputi prema potkomovskim selima.
,,Кolovoz je na više mjesta toliko oštećen da predstvalja opasnost za sve učesnike u saobraćaju. Zbog velikog broja klizišta pored rječnih korita sužava se kolovozna traka. I pored brojnih zahtjeva mještana, ta klizišta godinama niko ne pokušava da sanira. Zato je u zimskom periodu nemoguće očistiti put od sniježnih padavina”, tvrde mještani.
Iz lokalne uprave ističu da su redovno raspisivali konkurse za dodjelu linija u prigradskom linijskom prevozu putnika u opštini Andrijevica. Međutim, kako tvrde, na konkurse se niko ne javlja, prije svega zbog nedostatka putnika.
,,Mi smo raspisivali tendere za prevoz pitnika ali nema interesenata za ovu djelatnost, najvjerovatnije zbog nerentabilnosti”, tvrde u lokalnoj upravi u Andrijevici.
Putnici su ostali bez autobusa i na području opštine Petnjica. I mještani bihorskih sela godinama upozoravaju da ne funkcioniše javni prevoz i da su zbog toga prinuđeni da se sami snalaze kada žele do Berana, Rožaja i Bijelog Polja.
,,Na području Petnjice prije četiri decenija imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas. Apelujem na nadležne da što prije preduzmu nešto i omoguće mještanima petnjčkih sela bar najosnovnije uslove za život jer, ako se nastavi ovakvim tempom naši krajevi će ubrzo ostati pusti”, kaže Zaim Ličina.
Iz centra Petnjice nemoguće je otići gradskim ili međugradskim prevozom, s izuzetkom privatnika koji prevozi učenike ujutro u sedam sati i vraća ih poslije završetka škole.
Ličina podsjeća da na području Petnjice žive mahom ljudi u poodmaklim godinama koji zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu dobiti ljekarsku pomoć.
,,Problem neredovnog javnog prevoza posebno pogađa stare i bolesne koji su uskraćeni elementarnog prava na zdravstvenu zaštitu. Ovaj problem bi se mogao riješiti donošenjem odluke po kojoj bi se regulisao prevoz do najudaljenijih mjesta kombi vozilima, uz određene uslove. Mi vjerujemo da bi ovakvo rješenje bilo od velike pomoći građanima”, smatra Ličina.
U ništa boljem položaju nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra.
O posljedicama najslikovitije govore podaci posljednjeg popisa. Dovoljan je primjer takozvane Gornjoselsku župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Кurikuće i Vuča.
Na ovom prostoru 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je taj broj još manji.
Da je situacija poprimila zabinjavajuće razmjere govori i podatak da osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega četrdeset učenika, iako je nekad brojala i do četiri stotine đaka.
,,Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama živio je kao pravi mali grad. Autobus na relaciji Berane – Lubnice saobraćao je četiri puta dnevno”, prisjećaju se mještani Lubnica.
Nekad su regionalnim i lokalnim putevima krstarile ,,dubrave”, nikada bez putnika. Danas taksisti za svaku hitnu potrebu izvlače stanovništvu ovih sve siromašnijih sjevernih krajeva i posljednju paru iz džepa.