Anja Boričić, mlada umjetnica, rođena je 2003. godine u Beranama i ide u Gimnaziju “Panto Mališić”. Kako kaže, ima više hobija ali ističe sviranje klavira i pjevanje kao i slikanje.
Nada se da će se za par godina i profesionalno baviti slikanjem, odnosno dizajnom enterijera. Kaže da je ambiciozna je i pozitivna osoba. Voli da je u društvu ljudi koji su komunikativni i zanimljivi pa čak i neobični. Pokušava da se što više posveti stvarima koje voli i koje je čine srećnom.
Fotografija i Vi.. kako je to počelo?
Prve crteže sam nacrtala sa dvije ipo, tri godine.
Odakle interesovanje baš za slikarstvom?
Zavoljela sam slikanje i likovnu umjetnost čim sam uzela olovku u ruku. Kao dijete, najviše sam voljela da slikam četkicom ali naravno nisam zapostavljala ni olovku.
Koju tehniku koristite u izradi svojih radova?
Najčešće slikam pastelnim bojama, dok već neko vrijeme usavršavam akvarel, jer želim da se oprobam u različitim tehnikama.
Da li ste imali izložbe?
Jos uvijek nisam imala pravu izložbu, ali je bila planirana manja izložba u mojoj školi za prošli mjesec, ali zbog trenutne situacije moje slike su “izložene” na profilu Đackog parlametna Gimnazije “Panto Mališić”.
Koja je tehnika koja je među slikarima nazastupljenija?
Za slikarstvo i uopšte likovnu umjetnost vam naravno treba želja, kao i za sve drugo. Morate puno da se trudite, jer vam je uzalud sav talenat ako ne radite i ne usavršavate naučeno. Umjetnici su skloni odustajanju. I u svakoj umjetnosti je teško uspjeti, a još teže zadržati sjaj, ali umjetnici su baš zato posebni jer imaju čeličnu volju i želju.
Šta je potrebno da posjeduje neko ko želi da se bavi slikanjem?
Ako neko želi da se bavi slikarstvom, a nikada nije to probao do sada, potrebno je samo da mu neko pokaže osnovne stvari i da mu da volju za radom jer trudom sve može da se postigne. Ne mora da znači da su svi umjetnici talentom došli do uspjeha. I u muzici, postoji mnogo poznatih instrumentalaca koji nemaju sluha, ali su vježbom usavršili sviranje nekog instrumenta.Isto je i sa slikanjem. Rad, puno rada i volja! Isto tako, početnici često odustaju kada vide da im ne ide. Ali to je greška jer mnogo talentovani vajari ne umiju da slikaju, dok neki slikari ne umiju da vajaju i zato onaj ko ima želju da se bavi umjetnošću treba da se oproba u više tehnika i grana ove umjetnosti jer će u jednoj sigurno naći uspjeh.
Planovi za budućnost?
Nadam se da ću se za par godina i profesionalno baviti slikanjem, odnosno dizajnom enterijera.
Koliko mladi, talentovani ljudi imaju mogućnosti da usavršavaju svoj talenat u našem gradu?
U našem gradu, što se tiče mladih umjetnika, njihov talenat prepoznaju nastavnici likovnog obrazovanja, ponekad i uprava škole, kao što je slučaj sa Gimnazijom “Panto Mališić”. Često organizuju izložbe svojih učenika i podržavaju ih, ali što se tiče napredovanja, u Beranama su male mogućnosti, a mnogo mladih ima želju da se negdje oproba ili pak usavrši svoje likovne sposobnosti. Postoje školice za najmlađe, ali za nas starije, koliko ja znam nema ništa organizovano.
Poruka mladima?
Neuspjeh nas samo ojača i natjera da radimo napornije.
